Iako su svi u prvi trenutak bili šokirani socijalnom pobunom u Bosni i Hercegovini, koja je započela s očajnim i gladnim radnicima u Tuzli, nekadašnjem industrijskom središtu u kojemu su desetine ljudi bez posla, riječ je o događaju koji je u osnovi bio neizbježan. Socijalna i društvena kriza BiH vidljiva je na svim razinama, pa i kada je riječ o kulturi, što se vidi najbolje na tragičnom primjeru zatvaranja sarajevskog Zemaljskog muzeja, pa nije čudo što su obespravljeni u jednom trenutku odlučili uzeti pravdu u svoje ruke.

To je, nažalost, uključivalo i spaljivanje zgrade Predsjedništva BiH u centru Sarajeva, gdje su se prosvjedi nakon Tuzle proširili, no ono što razjarena masa nije znala jest da je tu smješten i jedan od triju depoa Arhiva BiH, u kojemu je pohranjena važna i velika povijesna građa. Oko Arhiva BiH je onda nastala i kontroverza u javnosti, s obzirom na to da su neke javne osobe, poput redateljice Jasmile Žbanić, umanjivale nanesenu štetu, dok su se pojavile i razne teorije zavjere o tome kako se pričom o Arhivu BiH želi naštetiti imidžu prosvjednika i diskreditirati njihove zahtjeve.

Arhivist Andrej Rodnis, koji u Arhivu BiH radi od 2005. godine, kaže da je njegova institucija 'bila kolateralna šteta' te da nitko od prosvjednika nije ni znao da se u zgradi Predsjedništva nalaze i njihovi uredi i depo. Rodinis je u Zagrebu, gdje je inače diplomirao Komparativnu književnost i arhivistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, boravio proteklih dana kao jedan od govornika na velikoj međunarodnoj konferenciji o Prvom svjetskom ratu 'Prisjećanje na 1914', održavši predavanje pod naslovom 'Izvori u Prvom svjetskom ratu u BiH u Arhivu BiH – 100 godina kasnije'.

Treba naglasiti i da je Arhiv institucija države BiH, pod nadležnošću Vijeća ministara BiH i ima stabilno financiranje, što za neke druge važne kulturne institucije i nije slučaj. Na toj lokaciji se nalazi od 1947, ali široj javnosti očito nije bilo poznato da se u zgradi Predsjedništva nalaze i dokumenti poput papinske bule kojom je imenovan bosanski nadbiskup Josip Stadler, koji je bio prvi nakon austrijske aneksije BiH i predstavnik redovite crkvene hijerarhije. To je samo jedan od dokumenata koji su oštećeni ili uništeni u požaru, a procjenjuje se da je posve uništeno njih deset posto

Rodinis se u razgovoru za tportal.hr prisjetio dana kada je zapaljen Arhiv BiH: 'Vidio sam na jednoj lokalnoj TV postaji da Arhiv BiH gori, odnosno da je plamen zahvatio depoe u kojima se čuva građa. Nas nekoliko zaposlenih koji živimo u blizini, došli smo vidjeti možemo li što spasiti, a dočekala nas je nevjerojatna scena – zgrada Predsjedništva bez struje, sve razbacano i kaos, a u Arhivu je bio crni dim i ništa nismo mogli vidjeti niti se moglo ući unutra. Vatrogasci su morali razrezati rešetke s prozora da bi uopće mogli gasiti vatru.

Nakon što se situacija počela smirivati, započeo je mukotrpan rad na spašavanju arhivske građe, od koje se dio doslovce 'pretvorio u pepeo', objašnjava Rodinis: 'Kopali smo po brdima dokumenata koji su se srušili na pod tijekom požara, danima nije bilo struje u zgradi Predsjedništva, a nas dvadesetak zaposlenih u Arhivu BiH na početku i nismo mogli učiniti mnogo toga, jer je i situacija u gradu bila nesigurna. Ubrzo smo se organizirali i dobili pomoć od kolega s Instituta za historiju, Historijskog muzeja te sarajevskog Filozofskog fakulteta, odnosno njihova Odsjeka za historiju, a onda su došli pomoći i studenti. Lijepo je što se pokazala solidarnost i razumijevanje važnosti građe Arhiva BiH od strane struke. Danima smo iznosili zapaljene dokumente, od kojih su se mnogi pretvorili u pepeo. Mnogi su pak oštećeni vodom, a ne plamenom. Pokušali smo staviti da se sve to suši unutar malog prostora koji smo dobili u zgradi Predsjedništva. Sada smo u procesu prepakiranja spašene i neoštećene građe, a ono što je napola izgorjelo, nemamo uvjeta restaurirati zasad, no dobili smo pomoć oko toga od restauratora Hrvatskog državnog arhiva i kolega iz Italije, Slovenije i Češke.'

Arhiv BiH je dva mjeseca bio zatvoren za istraživače, tijekom čega se vrijedno radilo na saniranju i procjeni štete, pa u međuvremenu imamo bolji uvid u ono što je zauvijek nestalo. Andrej Rodinis precizira: 'Imali smo tu, primjerice, sve dokumente odjeljenja austro-ugarskog ministarstva financija koji se tiču BiH, pa zapisnike i odluke Zemaljske vlade, kao i dokumente sarajevskog Okruga, koji je bio jedna od šest administrativnih jedinica u Bosni pod Habsburškom monarhijom. Nadalje, tu su dokumenti koji nastaju između 1918. i 1941. te sva građa iz vremena NDH. Bili su tu i službenički dosjei zaposlenih koji su radili u tim institucijama te zbirka poklona koje su ljudi tijekom desetljeća nudili Arhivu BiH. Tu je bila i zbirka dokumenata koji se tiču BiH, a dobivenih iz austrijskih arhiva.'

'Možda to sve u ukupnoj količini arhivske građe ne predstavlja postotkom jako velik broj, ali je gubitak svakog dokumenta šteta. Trebamo se sjetiti da je 1992. u Sarajevu izgorio i Orijentalni institut, u kojemu su se čuvali dokumenti iz perioda osmanske vlasti, a sada smo ostali i bez građe o Austro-ugarskoj. Prethodni rat – kada je izgorjela i Vijećnica - trebao je biti pouka da se više računa vodi o institucijama koje čuvaju povijesnu građu. Obnovit će se zgrade, kupit će se novi kancelarijski namještaj i ofarbat će se fasade, ali važni dokumenti su zauvijek nestali', objašnjava Andrej Rodinis.

Trenutno se Arhiv BiH obnavlja, a među prvima se javio pomoći UNESCO te će s vremenom sigurno sve početi normalno funkcionirati, a moguće je da će se spasiti i brojna oštećena dokumentacija. No vrijedi istaknuti konstataciju Andreja Rodinisa o tome zašto su te planine papira nestalih država s ovih prostora neprocjenjivo blago za razumijevanje vremena i prostora na kojem živimo: 'Onaj tko želi falsificirati povijest, njemu dokumenti nisu važni.'