Nakon što je preuzeo težak zadatak pisanja nastavaka slavne trilogije 'Millennium' pokojnog Stiega Larssona švedski književnik David Lagercrantz prvim je - odnosno četvrtim - dijelom, knjigom 'Što nas ne ubije' iz 2015., prilično zadovoljio. Prije nekoliko dana, 7. rujna, u Švedskoj i još dvadesetak zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku, objavljen je i peti nastavak 'Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu' (The Girl Who Takes an Eye for an Eye), za koji prve kritike kažu da je odvažniji od Lagercrantzova prethodnika.

U njemu genijalna hakerica Lisbeth Salander služi zatvorsku kaznu, a osuđena je zbog povrede sigurnosti državnih računalnih sustava i, iako se trudi držati po strani, vrlo brzo se nađe u samom središtu sukoba. U svemu tome najmračnije tajne njezina djetinjstva počinju izlaziti na vidjelo.

U prvom planu je takozvani Registar, za koji Salander, kao i njezin prijatelj, istraživački novinar Mikael Blomkvist, vjeruju da krije tajnu ne samo njezina porijekla, već i šire zločinačke mreže u Švedskoj, koja je prije desetak godina na meti imala djecu etničkih manjina.

Larsson je za 'Millennium,' inače, imao velike ambicije. Namjeravao je napisati deset romana, a uspio je, kako je poznato, dovršiti tri - 'Muškarce koji mrze žene', 'Djevojku koja se igrala vatrom' te 'Kule u zraku'. Umro je 2004. od srčanog udara i nije dočekao svjetsku slavu trilogije. U međuvremenu je ona, pored sjajne švedske ekranizacije, s Noomi Rapace i nedavno preminulim Michaelom Nyqvistom, dobila i američku, s Rooney Marom i Danielom Craigom u glavnim ulogama.

Švedski književnik David Lagercrantz, poznat i po službenoj biografiji slavnog nogometaša 'Ja sam Zlatan Ibrahimović' iz 2011., prihvatio je dužnost da nastavi mračnu i uzbudljivu priču hakerice i novinara. Četvrti nastavak sage objavljen je 2015. pod naslovom u hrvatskom prijevodu 'Što nas ne ubije', peti je sada tu, a Lagercrantz je pod ugovornom obvezom napisati i šesti nastavak. Tog se posla već primio.

Pritisak zbog pisanja tuđe, još toliko poznate priče 2015. donekle su umanjile pozitivne kritike koje su tvrdile da je Lagercrantz uspio ostati vjeran Larssonovim likovima, ali i svemu dodati vlastiti štih. Peti nastavak mu je, kako je sam priznao, zato bilo zabavnije pisati. U njemu se želio pozabaviti prošlošću Lisbeth Salander, prije svega razlogom zbog kojeg je za motiv svoje tetovaže odabrala zmaja. Neke naznake dao mu je obilazak katedrale u Stockholmu, u kojoj se nalazi srednjovjekovni kip sv. Jurja koji ubija zmaja.

Za Washington Post, 'Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu' dosta je intenzivan pregled mitskih elemenata Larssonove vizije i popriličan odlazak u fantastiku, kako piše njihov kritičar.

'Sa svom tom pričom o ukradenoj djeci i 'potrazi za korijenima' u ovom romanu - te s kobnim utjecajem Salanderine zle bliznakinje, Camille - serijal više odmiče u sfere 'Zvjezdanih ratova' i 'Harryja Pottera'. Malo što se od tih legendarnih zbivanja dugoročno uklapa u Salanderin mračni svijet. Kako Blomkvist misli tijekom ključnog trenutka svoje istrage: 'Senzacionalno se uvijek usječe u um i ističe se u odnosu na obično koje nam, možda baš zato što je tako obično, o stvarnom svijetu govori puno značajnije stvari.'

Ono što nas trajno privlači serijalu 'Millennium' jest čudna i usamljena mlada žena u njenu središtu, koja pokušava poravnati račune sa svim mogućim vrstama nasilnika. Sve to uz pomoć mozga i, onda kad je potrebno, nešto borilačkih vještina. Malo prenategnuto, svakako, ali ukorijenjeno u skoro pa mogućem. 'Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu' je zabavno štivo, ali djevojka u centru ove lude priče počinje nalikovati na nekoga koga smo mi čitatelji nekoć samo poznavali', zaključak je Washington Posta.

USA Today zamjera Lagercrantzu to što nije posvetio Lisbeth još više petog nastavka.

'Nakon što izađe iz zatvora Lisbeth nestaje iz priče. Velik dio druge polovice romana posvećen je podradnjama koje se bave blizancima Leom i Danielom te Fariom (koju Lisbeth upoznaje u zatvoru), čija stroga muslimanska obitelj staje između nje i njezine ljubavi života. Nijedna priča nije emotivno zadovoljavajuća i obje samo odvlače pažnju od središnjeg dua, Lisbeth i Mikaela, za koje su se čitatelji vezali u prethodne četiri knjige', komentirali su u USA Todayu.

Kad Lisbeth pred kraj knjige napokon krene u svoj križarski pohod, pristup njezinu liku nije najpošteniji, tvrde.

'Prisiljena je oslanjati se na druge koji je spašavaju u gotovo pa kobnim sukobima sa zločestim likovima, a dugo očekivana konfrontacija s neprijateljskom figurom iz djetinjstva je slaba', ocjenjuju u USA Todayu, dodajući da je Lagercrantz uspio u prikazu pozadinske priče Lisbeth, pri čemu njezin pravi razlog za tetovažu zmaja slama srce.

Zaključak je, unatoč svemu, da bi Larsson bio ponosan.

'Za razliku od prethodnih romana iz serijala 'Millennium', 'Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu' središnji misterij postavlja dosta čisto, bez ostavljenih neriješenih pitanja. Nadamo se da će to Lagercrantzu dati slobodu da prestane rasipati pažnju na toliko sporednih likova i da našu punk križarku vrati tamo gdje i pripada, u centar priče', poručuju iz USA Todaya.