Tijekom predstave glumci skidaju hlače te se na njihovom donjem rublju vide portreti Zlatka Viteza, Mile Budaka, Ozrena Prohića, Jasena Boke, Joška Juvančića, Krešimira Dolenčića, Jakova Sedlara i Anje Šovagović Despot, čijim se imenima i predstavljaju. Na stražnjoj strani donjeg rublja su pak portreti Snježane Banović, Vitomire Lončar i Slobodana Šnajdera

Oliver Frljić je kazao da on uvijek govori o temama koje službena politika zaboravlja i koje 'ispadaju iz službene historiografije'.

Akteri predstave reagirali su nakon premijere.

'Nije to predstava, to je neki kupus sprtljani, kako opisuju novine, a predstava tek sad počinje jer upravo ovakvim izjavama dajemo hranu tim virusima što ih puštaju iz zgrade koja je prije bila kazalište', kazao je redatelj Krešimir Dolenčić

'Svoj sam tekst o tome objavio članovima HDDU-a, a ima ih nekoliko stotina, pa se može pronaći. Stoga je svaka moja rečenica previše', objašnjava Dolenčić

Ništa manje rezolutno nije reagirao ni njegov kolega Jakov Sedlar.

'Predstavu nažalost ili na sreću nisam gledao, ali sve što dolazi od Frljića i njegovih patrona, bolesnika, mislim da je mimo umjetnosti i mimo onoga što ovaj posao jest. Sve dok Obersnel i većina u riječkoj Skupštini budu svršavali na ono što Frljić radi, to će štimati, a kad prestanu, prestat će štimati. No tragično je za Rijeku da odlukom gradskih vlasti bira Frljića i vraća nas na balkansku kaldrmu umjesto na mjesto koje bi trebala zauzimati', zaključuje Sedlar.

Više obrazloženja ponudila je teatrologinja i redateljica Snježana Banović, kandidirana za nagradu publike za osobu godine na portalu Teatar.hr.

'Frljić i njegov savjetnik očito nisu pročitali moju knjigu 'Država i njezino kazalište', a trebali su. U njoj piše sve o totalitarnoj (ne)moći da producira umjetnost, ali i o Budaku i Žanku, dvojcu koji je u NDH žario i palio po hrvatskim kazalištima i kulturi baš onako (no s većim poznavanjem struke, mora im se priznati) kako to već nekoliko mjeseci čini ovaj dvojac bez kormilara: s puno zastava koje imaju jedino posvjedočiti o njihovoj ovisnosti o manipulaciji, prozivanju, klevetanju, varanju i laganju - publike i poreznih obveznika', smatra Banović te u nastavku tvrdi da je njihov program vulgarna laž, a jedina istina koju donose (ne na scenu, već na fasadu zgrade) preuzimanje je uloge derivata političke volje onih koji su ih instalirali, a kazalište pretvorili u njezin instrument.

Usto, kaže Banović, 'pojma nemaju o 90-ima u našem kazalištu, a promaklo im je ono što i maćuhice oko zagrebačkog HNK znaju pa ih podsjećam da sam upravo ja, zbog propitivanja istog problema, zauvijek izbačena prije 14 godina iz hrvatskog kazališta. Da je 1941, mi koji se ne slažemo s njihovim 'umjetničkim konceptom' završili bismo u logoru ili izabrali šumu.

Oni su pak, kao i svaki politički instalirani kadar, potpuno sigurni, a bahatost im proizlazi iz činjenice da su zaštićeni političkom samovoljom riječkoga gradonačelnika kao lički medvjedi. Rezultat njihove totalitarne vladavine bez ikakva znanja o vođenju kazališta je bankrot programa i kaos u pogonu HNK Ivana pl. Zajca.

Rijeka zaslužuje profesionalce, a ne diletante u vođenju svoje najveće kulturne institucije. S ovakvim produkcijsko-programskim 'smjernicama' umjetnička raznolikost i sloboda stvaralaštva (a to su odlike suvremenog kazališta) bit će potpuno neostvariva kategorija', kazala je za tportal.

Oliver Frljić i Marin Blažević odgovorili su na reakcije: