Prije Elif Šafak, za Future Library, odnosno Biblioteku budućnosti, pisali su Margaret Atwood, David Mitchell i Sjón, a knjižnica će na koncu obuhvatiti stotinu autora, čije će se priče otisnuti na papiru napravljenom od drveća iz šume Nordmarka u Oslu, posađene 2014. upravo za ovu namjenu.

Projekt je osmislila škotska umjetnica Katie Paterson, svjesna toga da ni ona ni ostali članovi odbora koji odabire pisce neće doživjeti njegovu finalizaciju 2114.

'Biblioteka budućnosti živjet će i disati kroz rast drveća čije godove zamišljam kao poglavlja knjige. Nenapisane riječi godinu po godinu će se aktivirati, materijalizirati. Oni koji budu posjećivali šumu, koja će se kroz desetljeća stalno mijenjati, razvijat će i svijest o polaganom rastu drveća koje, poput nevidljive energije, sadrži i ideje pisaca', rekla je Katie Paterson, objasnivši da je za trajanje projekta pomno odabrala period od 100 godina.

'U nekom kozmičkom smislu to nije puno vremena, ali je u smislu ljudskog života priličan izazov. Stotinu godina premašuje mnoge od naših vjekova trajanja s jedne strane, ali je s druge dovoljno malen rok s kojim se moguće suočiti, pojmiti ga i relativizirati', pojasnila je Paterson te je Elif Šafak 27. listopada službeno proglasila najnovijom autoricom Biblioteke budućnosti. Prilikom izbora ona i članovi odbora imali su, kao i dosad, na umu dvije ključne riječi, 'imaginaciju' i 'vrijeme'.

'Rad Elif Šafak ukida granice: kulturološke, geografske, političke, ideološke, religijske i duhovne te prihvaća pluralnost glasova. Njeno pričanje priča je magično i duboko, stvara veze među ljudima i mjestima, signal je nade u vremenu osobito obilježenim podjelama', rekla je Paterson za jednu od najčitanijih turskih spisateljica, najpoznatiju po romanima 'Kopile Istanbula', 'Četrdeset pravila ljubavi' i 'Majstor i ja'.

'Cijela ideja o pisanju rukopisa koji će, nadam se, zaista čitati u budućnosti nalikuje mi na pisanje pisma i njegovo bacanje u rijeku. Ne znaš kamo će otići ili tko će ga pročitati - samo vjeruješ u tijek vremena', rekla je Šafak, istaknuvši da joj se jako sviđa i to što je Biblioteka budućnosti međunarodna. Za nju pišu Kanađanka, Britanac, Islanđanin, sada i Turkinja.

'Projekt je globalan u vrijeme u kojem u svijetu postoje mnoge snažne podjele. Jedan od organizatora rekao je da je ovo obiteljsko stablo, što mi se jako svidjelo', rekla je Šafak.

Autore koji postaju dijelom Biblioteke budućnosti odbor na čelu s Paterson bira zbog 'izvanrednih doprinosa književnosti i poeziji te zbog sposobnosti da izraze imaginaciju naše i budućih generacija'. Pritom je svakom od pisaca dopušteno da samostalno odluči o dužini rukopisa i žanru.

Šafak trenutno radi na svome, a namjera joj je, kako je otkrila Guardianu, napisati nešto 'od nekog značenja za ljude koji će to čitati u budućnosti, možda neku vrstu ostvrta na probleme našeg vremena... što to znači živjeti u ovim promjenjivim vremenima'.

Njezin tekst, uz onaj Atwood, Mitchella i Sjóna te ostalih koji kasnije budu sudjelovali, čuvat će se u posebnoj prostoriji nove javne knjižnice u Oslu, Deichmanske Bibliotek, koja će se otvoriti 2019. Takozvana Tiha soba, namijenjena pohrani rukopisa, bit će smještena na gornjem katu knjižnice, s pogledom na Nordmarku.

'Kako je čudno zamisliti da će moj glas nakon tolikog vremena odjednom biti probuđen. Što će prvo reći kad ga još neutjelovljena ruka izvuče iz spremnika i otvori da ugleda prve ispisane stranice', rekla je Margaret Atwood, koja je za projekt 2014. priložila tekst o kojemu je, kao i ostali autori, otkrila samo naziv - 'Scribbler Moon'.

Slavnu kanadsku spisateljicu, čiji je roman 'Sluškinjina priča' doživio izuzetno uspješnu televizijsku adaptaciju, Paterson je pozvala kao 'izuzetnu, vizionarsku autoricu - jednu od najvećih živućih na svijetu', a Atwood je odgovorila da je osjećaj bio kao kad vas najbolji prijatelj pita da mu donirate bubreg - na što automatski možete reći jedino da ili ne.

'Margaret Atwood (...) katapultira svoje čitatelje u buduće vrijeme i mjesto, projicirajući uznemirujuće, neobične, distopijske svjetove. Njen rad nam tako mnogo govori o životima kakve vodimo sada i o budućnostima koje gradimo kao vrsta. Dalje od toga hoće li preživjeti šuma, Margaret Atwood pita hoće li 21. stoljeće preživjeti ljudska bića', kaže Paterson.

Drugi kojeg je pozvala bio je britanski pisac David Mitchell, najpoznatiji po romanu 'Atlas oblaka', koji skače s kontinenta na kontinent, iz 19. u 20. stoljeće, pa u daleku budućnost i onda natrag. Doživio je i filmsku adaptaciju s Tomom Hanksom i Halle Berry 2012. Priča Davida Mitchella za Future Library zove se 'From Me Flows What You Call Time', a šumi ju je darovao na ceremoniji u svibnju 2016.

'Zamislite da je umjetnik 1913. zamislio projekt Biblioteke budućnosti i da je ona 2013. objavila posljednjeg u nizu antologije. Zamislite da listate nove radove E.M. Forstera, Katherine Mansfield, Knuta Hamsuna, Zore Neale Hurston, Rabindranatha Tagorea, Jamesa Joycea, Virginije Woolf, Amosa Tutuole, Juni’ichira Tanizakija, Hermana Hessea, Mikhaila Bulgakova, Halldora Laxnessa, Simone de Beauvoir, Doris Lessing, Gabriela Garcije Marqueza, kao i, bez sumnje, mnogih pisaca čija imena danas nisu poznata, ali čiji bi doprinosi bili jednako vrijedi i predivni', rekao je Mitchell, dodajući da je Future Library mala naznaka nade u vrijeme izuzetno depresivnih predviđanja oko budućnosti naše civilizacije.

'Projekt nam daje nadu da smo otporniji nego što mislimo - da ćemo opstati i mi i drveće, knjige, čitatelji, čitava naša civilizacija', zaključio je David Mitchell, kojega je naslijedio Sjón, jedan od najcjenjenijih i najprevođenijih islandskih književnika. Potpisuje, među ostalim, romane 'Plava lisica', 'Muza koja šapće', 'Iz usta kita' te 'Mjesečev kamen – dječak koji nikad nije bio', a nakon poziva da sudjeluje u Future Library istaknuo je kako samo 330 tisuća ljudi govori islandski, na kojem je njegova priča, i da uopće nema garancije da će taj jezik postojati za sto godina.

'Kako sam prvi pisac koji ne piše na engleskom i koji piše na jeziku što ga govori malo ljudi, moram se suočiti sa samim pitanjem jezika. Vidjet ćemo. Osjećam dužnost napisati priču na tom jeziku, a ne na engleskom', rekao je Sjón, koji je priložio priču pod nazivom 'As My Brow Brushes On the Tunics of Angels'.

'Nemamo pojma što će u 2114. biti s knjigama. Hoće li ih uopće biti? Ili će naslovi glasiti 'U Norveškoj proizvode knjigu kao nekoć, u stara vremena?' Hoće li 2114. biti moralno pogrešno uništavati drveće jer smo ih u međuvremenu otkrili kao emotivna bića', pitao je Sjón, kojeg je Paterson odabrala zbog 'dinamičnog' i 'melodičnog' pisanja koje 'povezuje ljudski i prirodni svijet te različite vjekove'.