Zahtjev su odaslali predstavnici studentskog odbora kalifornijskog Sveučilišta u Santa Barbari, a podržali su ih studenti s koledža Oberlin te sa sveučilišta Rutgers, Michigan i George Washington.

Za 'prozvane' knjige studenti zahtijevaju određena upozorenja koja će uputiti čitatelje na uznemirujuće i potresne scene koje slijede. Na popisu su 'Things Fall Apart' Chinue Achebea, 'Veliki Gatsby' F. Scotta Fitzgeralda 'Gospođa Dalloway' Virginije Woolf i Shakespeareov 'Mletački trgovac'

Nacrt za policu osiguranja koja štiti čitatelje poslan je iz Oberlina, a u njemu stoji objašnjenje da bi primjerice Achebeov roman 'svi trebali pročitati jer predstavlja trijumfalno djelo književnosti. Ali s druge strane, može uznemiriti čitatelje koji su osjetljivi na rasizam, teror kolonijalizma, religijske progone, nasilje, samoubojstva i mnoštvo drugih bolnih tema obrađenih u knjizi'.

'Istraživanje i unošenje u suicidalne tendencije junakinje u romanu 'Gospođa Dalloway' može potaknuti bolna sjećanja za studente koji su patili ili pate od samoozljeđivanja', napisao je jedan od polaznika koledža Rutgers prije sugestije da 'treba postići kompromis između zaštite čitatelja i obrane civilnih prava i sloboda koji su imperativ za ispunjavanje i dovršavanje edukacijskih potencijala polaznika obrazovne ustanove'.

Stoga predlažu upotrebu upozorenja koja neće utjecati na otkrivanje sadržaja ili zapleta priče, ali studenti će odmah uz njih moći procijeniti hoće li ih nastavak čitanja izložiti stresnom sadržaju.

Primjerice, nekoliko upozorenja prije čitanja 'Velikog Gatsbyja' trebale bi biti 'ključne riječi': samoubojstvo, obiteljsko nasilje i brutalne scene, napisao je.

Zabrinuti i angažirani student nadalje objašnjava kako bi profesori također trebali aktivno sudjelovati u procesu upozoravanja studenata, prolazeći zajedno s njima kroz 'škakljive' pasuse i sugerirajući koji su 'sigurni' za čitanje.

Koncept je već dobio velike kritike, a jedan od profesora izjavio je za New York Times 'da je sama pretpostavka da studenti ne bi smjeli biti natjerani da se nose s nečim što im stvara nelagodu u potpunosti apsurdna, pa čak i opasna'.

S druge strane, Meredith Raimondo, dekanica Odjela za umjetnost i znanost na Oberlinu, tvrdi da je uvođenje upozorenja 'odgovorna pedagoška praksa' te da se ne slaže s teorijom 'osnaživanja i očvršćivanja' djece izlaganjem uznemirujućim sadržajima.

'To promašuje realnost s kojom se svakodnevno nosimo kao edukatori i predavači. Dolaze nam studenti s ozbiljnim poteškoćama, s kojima se moramo baviti uz veliku dozu poštovanja i ozbiljnosti', kazala je.

John Mullan, profesor književnosti i engleskog jezika na londonskom sveučilištu, priznaje da se nikad dosad nije susreo s takvim pitanjima.

'Mislim da akademici dugo razglabaju o tome kako određeni tekst može odigrati ulogu ili provocirati određene senzibilnosti, ali o tome uvijek govorimo u privatnim situacijama. Međutim jednom kad odlučimo o listama za predavanja, ne smišljamo 'zdravstvena' upozorenja za njih. Književnost je puna svih mogućih uznemirujućih, provokativnih, čudnih, tužnih i sramotnih situacija kojih se možete dosjetiti. Kad počnete stavljati upozorenja, počinje ludilo. Kako ćete upravo vi odlučiti što je uznemirujući sadržaj i na što vas može nagnati? To je tretiranje ljudi kao da su bebe, a studiranje književnosti je rezervirano za odrasle. Ako dođe do toga, možete staviti veliko crveno upozorenje na cijelu englesku književnost i napisati: ovdje se događaju loše stvari', smatra Mullan.