Posljednje predstavljanje kiparskog opusa ovog umjetnika u francuskoj metropoli bilo je davne 1970. u Galerie Maeght, čiji je vlasnik bio umjetnikov bliski prijatelj Aimé Maeght. Njegova bogata kolekcija sadrži više od dvije tisuće Miróovih djela iz koje je Isabelle Maeght, unuka slavnog kolekcionara i galerista, selektirala radove za recentnu izložbu u Musée Maillol.

'Miró: kipar' naziv je umjetnikove velike izložbe, koju čini više od stotinu skulptura, kao i radovi u keramici, crteži i slike. No izložba, prije svega, predstavlja Miróa kao kipara i javnosti pruža rijetku priliku praćenja rođenja i evolucije Miróovih izvanrednih skulptura nastalih u razdoblju od dva desetljeća – od ranih 60-ih godina prošloga stoljeća, kada se počeo ozbiljnije zanimati za ovaj oblik likovnog izražavanja, do ranih 80-ih. Miró je bio umjetnik koji je uvijek težio novim izražajnim ciljevima kroz potpuno nove diskurse. Kontakt s pariškom avangardom, kao i vrijeme u kojem su mnogi njegovi suvremenici istraživali nova dostignuća u izrazu i korištenju materijala i njega je potaknulo na promjene. Rezultat tih refleksija vidljiv je u kolažima i asemblažima, kao i u njegovu ulasku u polje skulpturalnoga gdje isprva kreira konstrukcije iz pronađenih objekata, poput čavala, konopaca, kosti.

Mnogi od ovih materijala nisu bili smatrani uobičajenim umjetničkim medijima, što je rezultiralo neuobičajenim djelima. Također, sve je češće radio skulpture i u keramici koja ga je fascinirala jer se koristila u narodnoj umjetnosti njegove domovine, kao i u bronci.

Tijekom dva desetljeća koje prati ova izložba, umjetnik je napravio velik broj skulptura koje su duhovitim miješanjem gotovih oblika i jarkih boja nalikovale osobama iz pop-kulture ('Djevojka koja nestaje', 1968), a za neke bi se moglo reći kao da su iskočile s Miróovih slika ('Figura', 1970).  Skulpture u keramici manjih su formata, one u bronci monumentalnih, a najbolje mjesto gdje se mogu vidjeti jest park skulptura Fondacije Maeght u malom mjestu Saint-Paul-de-Vence. Naime, umjetnik je, kao veliki prijatelj obitelji Maeght, sudjelovao u stvaranju Fondacije i specijalno za nju kreirao velik broj skulptura. Radio je to posebnim žarom jer, kako je govorio: 'Ja svoje skulpture volim ostavljati na otvorenome jer ih sunce, vjetar i kiša čine još boljima.'

Pariška izložba bit će otvorena do 31. srpnja.