U Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb trenutno se održava festival Organ Vida, a u sklopu festivala i dvije samostalne izložbe: 'ID_75' domaćeg umjetnika Ivana Buvinića i 'Seasons in Hell' suvremene britanske umjetnice Zoe Williams te grupna izložba 'Ties That Bind' europske fotografske mreže FUTURES. Povodom otvaranja izložbe nove fotografske serije, Ivan Buvinić ukratko nam je predstavio svoj rad te važnost izlaganja na festivalu poput ovog.

'Rad afirmira nelagodna sjećanja koja se potom pretaču u urbanu noćnu kontemplaciju, suptilno otkrivajući osobnu i prostornu transgresiju. Rad Ivana Buvinića nije koherentna cjelina, već je otvoren mnogostrukim interpretacijama te poziva gledatelje na istraživanje mogućih značenja i prepoznavanje vlastitih emotivnih reakcija', stoji u opisu izložbe koju možemo pogledati do 3. studenog.

Prije nekoliko dana započelo je ovogodišnje izdanje festivala Organ Vida, a među izlagačima se ove godine nalazi i vaše ime. Što vam to znači i što za 'mlade umjetnike' znače ovakve prilike?

Izlagati u Muzeju suvremene umjetnosti sa samostalnom izložbom, u sklopu ovogodišnjeg programa festivala Organ Vida, predstavlja veliku motivaciju za daljnji rad, ali i određeno priznanje. Priliku za izlaganje ostvario sam primitkom nagrade 'Marina Viculin', koja također sadrži mentorsku suradnju i produkcijsku podršku pri razvoju projekta. Takvi oblici potpore mladim autorima zaista su ključni u okolnostima u kojima se umjetnička produkcija nalazi kod nas. Ne samo da omogućavaju provedbu nekog projekta, već nude i priliku za umrežavanjem i publicitet koji ide s izlaganjem na takvom međunarodnom festivalu.

Koliko ste zadovoljni posjećenošću u prvim danima izložbe? Ima li u Zagrepčanima interesa za ovakve projekte?

Posjećenost je izrazito velika i prezadovoljan sam količinom reakcija ljudi na moj novi projekt. Bio sam zaista iznenađen time koliko mi je ljudi prišlo na otvorenju i direktno komentiralo rad. Smatram to najvećom prednosti izlaganja nekog rada u galerijskom kontekstu. Među zainteresiranima naravno da ima i Zagrepčana.

Možete li ukratko predstaviti svoj rad izložen na festivalu? Što za vas simbolizira naslov ID_75?

ID_75 naziv je fotografskog projekta koji proizlazi iz autobiografskog istraživanja usmjerenog na otkrivanje skrivenog – kako u fizičkim prostorima rodnog grada, tako i u slojevima sjećanja i emocija koje ti prostori izazivaju. ID_75 je nastajao kroz ponovljene posjete mjestu koje za mene nosi osjećaj poznatog, ali i otuđenog. Svaki posjet postao je prilika za suočavanje s potisnutim i zaboravljenim, omogućavajući mi da sjećanja na događaje iz prošlosti i na ljude koji su utjecali na moj život sagledam s određenim odmakom. Iako osoban, ID_75 nudi širu društvenu interpretaciju, pružajući 'kolaž' fragmenata i tragova koji otvaraju višestruke slojeve značenja. Također, projekt potiče gledatelje da prepoznaju vlastite emocionalne reakcije, pozicionirajući osobnu povijest unutar šireg društvenog dijaloga – što smatram ključnim u suvremenom društvu danas.

Djetinjstvo ste proveli u Šibeniku, uz more i sunce. Mnogi bi očekivali da će kadrovi mora ipak imati neku ulogu u vašem radu. Kako je Šibenik prisutan u vašem radu?

Šibenik je prisutan činjenicom da su sve fotografije iz projekta nastale u mom rodnom gradu, kojem se povremeno vraćam. Na određeni način ovaj projekt može se promatrati i kao osobna posveta tom gradu, iako poveznicu s njim ne prezentiram direktno fotografijama. S obzirom na to da se u projektu bavim vlastitim iskustvima i situacijama koje su u velikoj mjeri obilježene i uvjetovane sredinom u kojoj sam odrastao, neminovno je da postoji određena veza s tim gradom. S druge strane, na nekim fotografijama prikazujem pejzaže kojih, vjerujem, uskoro neće više biti, što mi je bilo osobno važno zabilježiti.

Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za svoju fotografiju? Postoje li specifična mjesta, događaji ili emocije koje vas najviše potiču na stvaranje?

Mislim da u umjetničkom stvaralaštvu ne postoji neka velika inspiracija ili grandiozna ideja koja je pala s neba. Umjetnički projekti su rezultat kontinuiranog rada i promišljanja te istraživanja misli koje se onda materijaliziraju nekom vrstom umjetničkog projekta, bez puno mističnosti oko cijelog tog procesa.

Negdje su rekli da se kreativnost može vježbati. Slažete li se? Kako vježbate svoju kreativnost?

Radom. Svakim novim projektom nastojim otići korak dalje od prethodnog.

Je li ovaj festival odskočna daska za neke nove projekte? Jeste li već počeli razmišljati o sljedećem koraku?

Svakako predstavlja veliku motivaciju, a trenutno imam nekoliko skica za nove projekte u planu. No sada sam fokusiran na provedbu izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i na obaveze povezane s tim.