Naziv izložbe inspiriran je tekstom 'U cipelama komunizma' Borisa Budena koji govori o budućem varšavskom Muzeju komunizma, gdje će jedan od eksponata biti par lijevih cipela. Cipele su dobivali radnici varšavske čeličane sredinom pedesetih godina kao poticaj i nagradu za dobar rad. Osim kao metafora za nekadašnju proizvodnju i apsurd, kustos izložbe Tihomir Milovac istovremeno opisuje cipele kao simbol kritike, no i afirmacije komunističkog društva.

Umjetnici u radovima oživljavaju protagoniste vremena prije i poslije pada Berlinskog zida, među kojima su ličnosti poput Tita, Honeckera, Tuđmana, Miloševića, glazbenih ikona i Pape, pa do vlastitih predaka.

Češka umjetnica Kateřina Šedá u svom radu 'Nije važno' otkriva uspomene svoje bake koja je kao trgovkinja radila u dućanu alata u malom moravskom selu. Sedamdesetšestogodišnja baka pokazala je iznimno precizno pamćenje prisjećajući se artikala i njihovih cijena koje je pretočila u stotine crteža. Intimnu priču donosi i rad estonskog umjetnika Jaana Toomika u videoperformansu 'Ples s tatom', u kojemu pleše na grobu svoga oca uz glazbu Jimija Hendrixa, njegova omiljenog izvođača, ujedno simbola bunta protiv totalitarizma.

Poznati poljski umjetnik Miroslaw Bałka u svojim radovima obrađuje osobna i kolektivna sjećanja, posebno se prisjećajući katoličkog odgoja i poljske povijesti. Njegova videoinstalacija 'BlueGasEyes' donosi dvostruku projekciju plinskog kružnog plamena sa štednjaka na pod i ekrane načinjene od soli te se pretvara u titravu sliku para plavih očiju. Slike i simboli oživljavaju uspomene na tragične rituale iz vremena nacističke okupacije Poljske.

Jedno od zanimljivijih gostovanja svakako je ono bosanskohercegovačke umjetnice Šejle Kamerić. U djelu 'Bosanska djevojka' direktno se poziva na masakr u Srebrenici, gdje je s jedne od baraka UN-ovih mirovnih snaga preslikala grafit i preklopila ga na svoju fotografiju. Spojivši svoju sliku s tekstom grafita: 'No teeth... A mustache... Smel like shit... Bosnian girl', Šejla kritizira zapadnjačke predrasude o stanovnicima BiH.

Hrvatska umjetnica Sanja Iveković kroz seriju radova 'Lost and Found' bavi se ideologijom i marketingom prisjećajući se nekadašnjih brendova - Sloboda, Znanje, Jedinstvo, Pobjeda - inspiriranih pozitivnim ideološkim inputima

Dalibor Martinis projektom 'U-Pact' sarkastično razotkriva svjetske strukture moći povezavši sedam suverenih država čiji naziv započinje slovom U (United Kingdom, Uganda, Urugvaj, Ukrajina, Uzbekistan, United State of America, Ujedinjeni Arapski Emirati).

Posjetitelji MSU-a imat će prilike razgledati i niz provokativnih performansa Zlatka Kopljara koji je u maniri hodočasnika klečao ispred parlamenata u Washingtonu, Londonu, Bruxellesu, Moskvi, Pekingu i na grobu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. 'Tematski, ovaj performans je snažna kritika hegemonije kao jednog od trenutno najotvorenijih globalnih pitanja', kazao je u njihovoj najavi kustos Milovac.

Sva izložena djela u tehnici fotografije, videa, instalacija i ambijenata nastala su tijekom nekoliko proteklih godina, a osim navedenih na izložbi sudjeluju umjetnici: David Maljković, Dunja Zupančič, Dragan Živadinov i Miha Turšič, Milivoj Bijelić, Andreas Fogarasi, Andreja Kulunčić, Via Lewandowsky, Miran Mohar, Andrej Savski, Roman Uranjek, Borut Vogelnik, Nedko Solakov, Mladen Stilinović, grupa IRWIN i Pavel Braila.

Izložba 'Par lijevih cipela – Povratak u stvarnost u istočnoj Europi' bit će otvorena do 30. svibnja.