Jedanaesti festival prava djece otvoren je u srijedu zagrebačkom Kinu Tuškanac projekcijom švedskog dokumentarnog filma 'PewPewPew', koji tematizira utjecaj društvenih mreža na djecu i mlade, a nakon njega održan je razgovor srednjoškolaca i psihologa na temu društvenih mreža u sklopu festivalskog programa 'Razgovor počinje filmom'
Katarina Ivče Farnell, direktorica programa Festivala prava djeteta, rekla nam je da su ih na problematiziranje utjecaja društvenih mreža na mlade potaknuli rezultati istraživanja koji ukazuju na to koliko mladi vremena provode online.
'Nakon odgledanog filma dvije psihologinje razgovarale su s djecom kako bi ih uputile na moguća rješenja i pravu adresu kojoj se mogu obratiti ako žele riješiti problem. Željeli smo da se čuje glas mladih. Rijetko mladi imaju priliku reći što ih tišti, a mi im dajemo sigurno okruženje u kojemu možemo razgovarati', ističe Ivče Farnell.
Istraživanja, kaže, ukazuju na to da 98 posto ispitanika ima osiguran pristup internetu, a dnevno korištenje weba iznosi 3,49 sati, bez razlike u odnosu na spol, dob ili stupanj obrazovanja. Također, svaki četvrti stanovnik Hrvatske ima profil na Instagramu (ukupno ih je 1.100.000), dok ih 1.900.000 ima profil na Facebooku. Vjerojatno ima slučajeva da netko ima više profila, pa su brojke vjerojatno nešto manje, no i dalje su poprilično impresivne. Profil na Instagramu u Hrvatskoj ima 76.000 djece u dobi od 13 do 17 godina. Mlađi ne smiju imati profil, iako ga sve više otvaraju. Među mladima od 18 do 24 na Instagramu ih je 340.000, a na Facebooku 390.000. Djece od 13 do 17 na Facebooku je 45.000.
'Ne samo da na društvenim mrežama gledamo ono što drugi rade, nego stavljamo i ono što želimo da se zna o nama, dakle predstavljamo sebe i onda pratimo reakcije. To rade i odrasli, a kamoli ne mladi kojima su mišljenje vršnjaka i osjećaj prihvaćenosti izuzetno važni', tumači psihologinja Sanda Puljiz Vidović, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. Prema podacima istraživanja EU kids online, koje u Hrvatskoj provodi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, ponašanje djece na društvenim mrežama može biti vrlo rizično.
Po njima svako deseto dijete u dobi od 15 do 17 godina prihvaća sve zahtjeve za prijateljstvom na društvenim mrežama. Svako četvrto dijete te dobi svakog tjedna traži nove prijatelje na internetu. Svako treće dijete u dobi od devet do 17 godina u posljednjih godinu dana komuniciralo je na internetu s osobama koje nisu upoznali uživo. Svako sedmo dijete u dobi od devet do 17 godina u posljednjih godinu dana susrelo se s online prijateljem (iako su to većinom prijatelji iste dobi, jedno od deset djece susrelo se s osobom koja je bila starija od njih).
U proteklih godinu dana nešto više od četvrtine djece bilo je izloženo seksualnom sadržaju, a svako 12. dijete u dobi od devet do 17 godina u proteklih godinu dana primilo je poruku sa seksualnim sadržajem (poruka može uključivati riječi, slike ili video). Poruke češće primaju starija djeca (dva posto djece od devet do 11 godina; 16 posto djece od 15 do 17 godina). Tri četvrtine djece koja su primila seksualne poruke dobilo ih je putem društvenih mreža, gotovo polovina kao poruku poslanu na mobitel, a trećina putem pop-up prozora i medijskih platformi (YouTube, Instagram, Flickr...).
Osobito uznemirujuće djeluju pokazatelji iz istraživanja EU kids online, prema kojima su u istraživanom intervalu djeca posjećivala i sudjelovala u raspravama na sljedećim stranicama: 27 posto - poruke i govor mržnje usmjeren prema određenim grupama ljudi ili pojedincima, 26 posto - krvave ili nasilne slike, 24 posto - načini na koje biti vrlo mršav, 23 posto - načini fizičkog ozljeđivanja i samoozljeđivanja, 18 posto - iskustva uzimanja i konzumiranja droga te 13 posto - počinjenje samoubojstva.
Rizična ponašanja djece i mladih na internetu ponekad se pretvaraju u nasilje i djeca postaju žrtve bilo vršnjaka, bilo odraslih. U takvim situacijama ključno je znati prepoznati nasilnike i zatražiti stručnu pomoć kakvu pružaju u Hrabrom telefonu.
'Na Hrabrom telefonu dosta nam se javljaju djeca vezano za temu društvenih mreža i općenito ponašanja na internetu, ali najčešće se jave nakon što se nešto loše već dogodilo. U pravilu je riječ o nekom od oblika cyberbullyinga. Često nam kažu da smo mi prvi kojima su se obratili. Nama je drago zbog toga, ali važan korak nam je da pokušamo u djetetovoj okolini naći nekoga kome bi se moglo obratiti za pomoć jer ono nikad nije odgovorno za zaustavljanje nasilja, to su uvijek odrasli', govori Mirna Čagalj Farkas, psihologinja i koordinatorica savjetodavnih linija na Hrabrom telefonu.
'Mladi puno koriste društvene mreže. To je njihova svakodnevica i realnost. Nekad kažu da imaju osjećaj nerazumijevanja odraslih jer često ili ne pokazuju dovoljan interes za život mladih na društvenim mrežama ili se njihov interes pretvara u kontrolu', nastavlja Čagalj Farkas, naglašavajući da odrasli trebaju graditi odnos povjerenja i poštivanja prema djeci, brinuti se o tome kako će se mladi ponašati na internetu, davati im smjernice te štititi njihovu privatnost.
'Tinejdžerima je osobito važno da roditelji imaju povjerenja u njih da će oni sami znati prepoznati neku situaciju u kojoj su ugroženi i da će onda to podijeliti s njima ili s nekom drugom odraslom osobom koja će im znati pomoći. Takav odnos nije lako postići jer zahtijeva puno preventivnog rada, gradnje povjerenja i pokazivanja razumijevanja', tumači Čagalj Farkas, dodajući da mladi ponekad nisu ni svjesni toga da su izloženi nekom obliku nasilja, primjerice kad njihovi prijatelji naprave neku grupu na društvenoj mreži iz koje su ih izolirali. 'Tada im je važno obrazložiti što se događa i pokušati im pružiti pomoć', naglašava.
Mnogobrojna su istraživanja provedena o tome kako društvene mreže utječu na anksioznost, depresiju, samopouzdanje, napominje. Primjerice, jedno je međunarodno istraživanje pokazalo da tinejdžerice imaju lošije mišljenje o svom tijelu kada su izložene obrađenim i manipuliranim fotografijama na Instagramu.
'Zapravo, tek se istražuje kakav je točno utjecaj društvenih mreža. Općenito se smatra da korištenje ekrana utječe na razvoj mozga djece mlađe od dvije godine ako se previše koristi. Ali zasad nema jednoznačnog odgovora o tome utječu li društvene mreže na, primjerice, jačanje ili slabljenje samopouzdanja kod djece. Ako dijete dobije puno pratitelja i likeova, samopouzdanje će biti visoko, ali pitanje je što je s unutarnjim osjećajem zadovoljstva? Netko može biti popularan na društvenim mrežama, ali istovremeno depresivan. Sve je veća razlika između toga tko smo mi i kako se predstavljamo', govori Puljiz Vidović, dodajući da postoje podaci o porastu depresivnosti kod mladih, čemu nisu jedini uzrok društvene mreže, ali neosporno je to da mladi danas odrastaju u drugačijim okolnostima.
Puljiz Vidović smatra da je ključ u edukaciji odraslih i roditelja, i samih ovisnih o društvenim mrežama, a puno igraju i videoigre.
Ovisnost o ekranima općenito, ali i o kocki preko interneta, sve više pojavljuje se kod odraslih. 'Ako ne riješimo taj problem i ako nismo dobar uzor svojoj djeci, ne možemo ni od njih očekivati da budu bolji', kaže Puljiz Vidović te savjetuje roditeljima da ne daju previše ekrane maloj djeci.
'Roditelji često u kafiću daju djetetu mobitel da nešto gleda jer im je tako lakše, no djeca do druge godine ne bi smjela gledati nijedan ekran. Također, odrasli bi trebali u određenoj mjeri kontrolirati sadržaje kojima je dijete izloženo, a svakako smatram da djeci ne treba pretjerano podilaziti', ističe Puljiz Vidović, navodeći primjer iz filma 'PewPewPew', u kojemu roditelji odluče platiti kćeri plastičnu operaciju povećanja grudi. 'Mislim da roditelji ne trebaju djeci ispunjavati ovakve želje, nego im pomoći u gradnji samopouzdanja. Odrasli previše podilaze djeci i istovremeno ne obraćaju dovoljno pažnju na to koliko su djeca na ekranima. Treba samo dobro otvoriti oči', zaključuje Puljiz Vidović.
Festival traje do 8. studenog, a na projekcijama za osnovne i srednje škole prikazivat će se domaći i međunarodni filmovi čiji su autori djeca i mladi u 22 grada u Hrvatskoj. Svi filmovi prilagođeni su djeci s oštećenjima sluha i vida, čime je Festival prava djece jedini u potpunosti inkluzivni filmski festival u Hrvatskoj.
U sklopu Festivala organiziraju se i besplatne projekcije obiteljskih filmova u Zagrebu pod nazivom 'Dobre vibracije', koje su otvorene za javnost, s misijom poticanja obiteljskog odlaska u kino i kvalitetno provedenog slobodnog vremena roditelja s djecom. Filmovi na zabavan i inspirativan način prikazuju korisne teme, važne i za roditelje i za djecu. Održavaju se u zagrebačkom Cinestaru Novi Zagreb vikendima - 19. i 20. listopada, kad su na programu kanadski film 'Zajednica' i islandski 'Sokolovi', te 26. i 27. listopada, kad će se prikazati danski film 'Vještica divljine' i hrvatski 'Moj dida je pao s Marsa'. Prijave za besplatne karte su obavezne na festivalpravadjece@alternator.hr.