Švedski redatelj Erik Gandini i gruzijska autorica Nino Kirtadze, koji pripadaju samom vrhu svjetske dokumentaristike, gosti su ovogodišnjeg ZagrebDoxa koji traje do 28. veljače
Zagrebačka festivalska publika imat će se priliku upoznati s radom beskompromisnog švedskog redatelja i majstorice toplih ljudskih priča o apsurdima gruzijske i ruske svakodnevice kroz retrospektive njihovih filmova, razgovore u sklopu ZagrebDoXXL-a i majstorska predavanja u programu ZagrebDox Pro, najavili su organizatori tog međunarodnog festivala dokumentarnog filma.
Redatelj, scenarist i producent Erik Gandini odrastao je u Italiji tijekom uspona Berlusconijeva televizijskog carstva, a u Švedskoj živi od 1986. Zbog beskompromisnog i kritičkog pristupa općeprihvaćenim društvenim pojavama Gandinija nazivaju i "švedskim ikonoklastom", a filmovi su mu desetak puta nagrađivani na prestižnim svjetskim festivalima.
ZagrebDox donosi pet njegovih filmova, "Sacrificio", "Surplus" i "Videokracija" dva recentna naslova, kratkometražni film "Kozmopolitizam" i, u međunarodnoj konkurenciji, "Švedsku teoriju ljubavi" o ljubavnim boljkama suvremene Švedske, nacije u kojoj čak 47 posto ljudi bira život bez partnera. Film "Surplus: terorom do potrošača", koji prokazuje potrošačko društvo promatrajući ga očima antiglobalističkog gurua Johna Zerzana, osvojio je nagradu Silver Wolf na IDFA-i, a njegov najuspješniji uradak "Videokracija" iz 2009. opisuje se kao dotad neviđen pogled iznutra u dekadentno političko i medijsko carstvo Silvija Berlusconija.
Sa švedskim umjetnikom i redateljem Tarikom Salehom režirao je "Sacrificio – tko je izdao Che Guevaru?", u kojem rasvjetljuje mit o Ciri Bustosu, čovjeku kojega se više od četrdeset godina smatralo glavnim krivcem za uhićenje i smrt Che Guevare.
Gandini je bio zapažen već po prvom dugometražnom dokumentarcu "Raja Sarajevo", koji je snimio u okupiranom glavnom gradu BiH, te po nagrađivanom filmu "Gitmo" o kršenju ljudskih prava u američkom zatvoru Guantanamo.
Redateljica, glumica i scenaristica Nino Kirtadze rodom je iz Tbilisija, a od 1997. živi i radi u Francuskoj. Rad te dobitnice nagrade Europske filmske akademije prepoznatljiv je po kontroverznim temama, ispričanima kroz suptilan i topli prikaz ljudi u apsurdnoj svakodnevici.
"Kirtadze s nevjerojatnom lakoćom povezuje dimenzije univerzalnog i osobnog, prirodnog i nadnaravnog, vješto izbjegavajući romantiku i patetiku", napominje se u najavi festivala. Također je nagrađivana na prestižnim festivalima - za "Durakovo – selo budala", koji prikazuje rađanje fašističke ideologije u seocetu blizu Moskve, nagrađena je za najbolju režiju na Sundanceu, dok je za "Naftovod u susjedstvu", topao i komičan dokumentarac o dolasku naftovoda u siromašno gruzijsko selo, dobila Europsku filmsku nagradu.
Osim ta dva uratka na zagrebačkoj retrospektivi prikazat će se njezini filmovi "Nešto o Gruziji", koji vodi gledatelje u 2008., ključnu godinu u životu mlade i krhke gruzijske demokracije.
Glumačku karijeru obilježila joj je glavna uloga u filmu "Chef in Love" Nane Djordjadze, koji je 1996. bio uvršten u selekciju Cannesa i nominiran za Oscar. Radila je i kao ratna reporterka za agencije AFP i AP tijekom sukoba na Kavkazu devedesetih godina, a od 1997. živi u Francuskoj i surađuje s mnogim istaknutim redateljima, između ostalih s Peterom Brookom i Jean-Pierreom Amerisom.