Izložba predstavlja 200 skulptura, 80 crteža, skica, maketa spomenika i fotografija, a više od polovice eksponata posuđeno je iz privatne Zbirke Bakić kojom upravljaju unuke slavnog kipara, Ana Martina i Vjera Bakić koje su osmislile likovni postav retrospektive.

Možete li se prisjetiti vašeg djeda? Po čemu ga pamtite i koliko je svojim znanjem, iskustvom utjecao na vas?

Pamtimo ga kao duhovitog, vrlo druželjubivog i velikodušnog. Dva i pol mjeseca provodile smo s djedom i njegovom sestrom u kući na Korčuli. Tamo je uvijek bilo puno zanimljivih ljudi, opušteno se ljetovalo i družilo. Sandolinom bismo išle po oblutke iz njegova ateljea. Trebale smo prepoznati u njima torza, ptice, konjske glave. Tada nam je to bio težak zadatak pa smo morale često ići više puta po isti. Nakon ručka bi nam od aluminijske folije napravio malog bika, pticu…

Jeste li ga posjećivali u ateljeu? Je li imao vremena za unuke ili je bio posvećen svojoj umjetnosti?

Bile smo često kod njega u ateljeu te u njegovu stanu u kojem je radio. Pored njega smo crtale i igrale se, i kroz igru uvijek smo se u razgovoru dotaknuli i skulptura. Svoje je radove dovodio uvijek do savršenstva. Iscrpno bi dorađivao radove koji su stigli iz ljevaonice, i to ne samo u detaljima i neravninama nastalim prilikom lijevanja, već i čitavu skulpturu. Tako je nastao veliki broj radova u istom materijalu, ali s malim pomacima u formi.

Što za vas znači njegova prva retrospektivna izložba?

Drago nam je što će hrvatska javnost prvi put na ovako sveobuhvatan način vidjeti opus Vojina Bakića, uključujući i radove iz brojnih institucija, kao i djela iz obiteljske zbirke Bakić. Drago nam je što je nakon dugog niza godina i nastojanja nekolicine pojedinaca, udruga i inicijativa, rad Vojina Bakića ponovo u fokusu rada institucija i šire javnosti. Vjerujemo da je ova izložba polazišna točka za buduća istraživanja i nova čitanja njegova rada. Nadamo se da ćemo je biti u prilici pokazati i u širem regionalnom i međunarodnom kontekstu.

Kako ste osmislile likovni postav izložbe?

Većinu skulptura koje su izložene poznajemo još iz djetinjstva i s njima smo odrastale. One su nam bliske i upravo taj intiman odnos smo željele prenijeti u koncepciju postava. Svaku skulpturu zasebno postavljale smo u prostor i svjetlo. Postav izložbe u prostorijama muzeja prati kustosku koncepciju retrospektive. Kronološki, sukcesivno prikazuju se sve faze njegovog rada. Od ranih godina i figuracije preko reduciranih, zatvorenih formi kojima oblikuje teme poput torza i bika, do čiste apstrakcije: 'razlistanih formi', 'razvijenih površina', 'svjetlonosnih formi' i spomenika. Spomenike smo željele kontekstualizirati unutar njegova djela te smo ih prostorno povezale s 'razlistanim formama' i 'razvijenim površinama' jer upravo je skulptorske teme, iz kojih je razvio spomenike, prije istraživao u malom mjerilu. Konceptom fotografskih uvećanja spomenika željele smo akcentuirati njihove ključne aspekte: monumentalno mjerilo i odnos prema prirodi u kojoj se nalaze, gradnju na granicama mogućeg te ulogu spomenika kao sredstva reprezentacije države. Ta će njihova uloga također biti prikazana na izložbi kroz filmove s otvaranja spomenika.

Koliko je velika njegova ostavština i hoćemo li na izložbi vidjeti njezin veći dio?

Kolekciju Bakić sačinjava velik broj skulptura, skica i maketa različitog mjerila iz svih faza njegova stvaralaštva, crteži koji prate razvoj ideje te dokumentiraju proces rada, fotografska zbirka s fotografijama skulptura Toše Dabca i Nenada Gattina, te izuzetno dragocjene fotografije iz gradnje spomenika, kao i nama drage fotografije iz privatnog života. Također, projektna dokumentacija spomenika, te katalozi i plakati međunarodnih izložbi na kojima je izlagao. Na izložbi je izložena većina skulptura iz naše kolekcije koje pokrivaju sve faze njegova rada. Među njima su skulpture bika u različitim mjerilima i neočekivanim materijalima poput betona, kositra i olova, skulpture ženskih torza u kamenu, drvetu, torza nastala od morskih oblutaka, makete spomenika Titu, na Petrovoj gori, u Kragujevcu te Kamenskoj kao i fascinantne fotografije iz gradnje spomenika koje pokazuju gradnju na granicama tehnoloških mogućnosti tog vremena te dokazuju da je monumentalna skulptura uistinu bila kao što je naš djed vjerovao 'arhitektura oslobođena svoje utilitarne funkcije'.

Koliko često se djela iz ostavštine posuđuju za izložbe kod nas i u inozemstvu i jeste li zadovoljni interesom za djelo Vojina Bakića ili vidite mogućnosti za veću prisutnost i vidljivost njegovih djela?

Vrlo često posuđujemo radove za izložbe u inozemstvu u kojima se tematizira naslijeđe socijalističkog modernizma. Bakićev spomenik na Petrovoj gori lokalitet je video rada 'scene za novo nasljeđe' preko kojeg umjetnik Davida Maljković tematizira osobnu i kolektivnu memoriju.

Neki važni javni spomenici vašeg djeda u Hrvatskoj su doživjeli nesretnu sudbinu, srušeni su ili stoje zapušteni. Spomenik Pobjede naroda Slavonije u Kamenskom je miniran, jeste li ikad podnijeli tužbu protiv počinitelja?

Nismo, jer odgovornost za njegovo djelo nadilazi krug obitelji i inicijative koje ona može pokrenuti. Nadamo se da će ova izložba biti jedan od poticaja da se u tom smislu nešto pokrene.

Jeste li nezadovoljni na koji način je lokalna zajednica i država reagirala, odnosno, da ti spomenici do danas nisu obnovljeni i nisu u funkciji?
Hrvatska je dobila u nasljeđe remek-djela moderne monumentalne skulpture, jedinstvene u europskom kontekstu. Velika je šteta što do sada to nije prepoznato i ona su ostavljena kao svjedoci prošlosti, izložena propadanju i devastaciji. Spomenici našeg djeda izuzetni su i veličanstveni i u svojoj formi, interpretaciji sadržaja i ideje s kojom su građeni, kao i načinu na koji je konstruirana i materijalizirana njihova pojavnost – često na samoj granici mogućeg! Naročito Kamenska i nama najdraža Petrova gora.

Hoćete li vi osobno u budućnosti nastaviti skrbiti za ostavštinu Vojina Bakića?
Naravno, uz stručnu potporu institucija.