'Francuzi, Talijani, Nijemci, Španjolci i Englezi proveli su stoljeća međusobno se ubijajući. Danas imam 70 godina mira i nitko kao da više ne razumije koliko je to fantastično.

Zapravo, sama ideja o ratu između Francuske i Španjolske, odnosno između Njemačke i Italije, izaziva smijeh! Americi je trebao građanski rat kako bi se doista ujedinila, a nadam se da će za Europu biti dovoljna kultura i zajedničko tržište', izjavio je Eco u intervjuu koji je novinarima dao nakon povratka iz Pariza, gdje je dobio visoko odlikovanje od francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja za svoj rad u kulturi.

Iako Eco napominje da 'ne zna ništa o ekonomiji', ističe da treba raditi na stvaranju novih generacija Europljana: 'Program studentske razmjene Erasmus nikad se ne spominje u poslovnim rubrikama novina, no on je izgradio prvu generaciju mladih Europljana. To je i svojevrsna seksualna revolucija: mladić iz Katalonije upozna flamansku djevojku, zaljube se, vjenčaju, dobiju djecu i postanu Europljani, kao što će biti i njihova djeca. Ideja Erasmusa trebala bi biti obavezna, i to ne samo za studente, nego i za vozače taksija, vodoinstalatere, radnike. Time mislim da je potrebno provesti vrijeme u različitim europskim zemljama, integrirati se.'

Umberta Eca posebice zabrinjava 'trenutna površnost europskog identiteta' te sve veći desni populizam i nacionalizam: 'Generacija osnivača Europske unije reagirala je na užas rata zajedničkom izgradnjom mira. U ovoj krizi zato moramo produbiti europski identitet.' Eco napominje da je za to kriva i politička elita, koja nedovoljno uključuje građane u odluke EU-a: 'Primjerice, kada je ustav EU-a odbijen na referendumu, treba se sjetiti da su njega iza zatvorenih vrata napisali političari. Intelektualce, a kamoli obične građane, nitko ništa nije pitao. Također, zašto na novčanicama eura nisu lica važnih žena i muškaraca europske povijesti, a ne nekakvi frigidni krajobrazi?'

Kada je riječ o kršćanskim korijenima Europe, Eco smatra da stvari nisu tako jednostavne: 'Trebamo govoriti o svim korijenima svoje povijesti: grčko-rimskim, židovskim i kršćanskim. U našoj prošlosti imamo i nordijsku mitologiju – iz koje su došle božićne jelke - i Veneru i Isusa na križu.' Ugledni talijanski intelektualac napominje da je specifičnost Europu 'u tome što je uspjela spojiti sve te identitete, bez da ih učini konfuznim'. To je budućnost Europe, smatra Eco, te dodaje: 'Europa nikad neće biti kao Sjedinjene Američke Države, jedna država s jednim zajedničkim jezikom – iako treba napomenuti da je engleski tamo nekad bio zamalo potisnut njemačkim, a danas španjolskim.

Imamo previše jezika i kultura za to, pa ne treba brzo očekivati ni sveeuropske dnevne novine.' S druge strane, Eco je siguran da će Europa postati 'federacija', u kojoj neće biti velikih razlika između Lisabona i Varšave. A kao najvažniji element stvaranja zajedničkog europskog identiteta Umberto Eco vidi kulturu: 'Od Dantea do Shakespearea, od Balzaca do Rossellinija.'