Snimiti film bez podrške države, dakle, moguće je. Preporučate li takav model filmskog poslovanja u Hrvatskoj?

S obzirom na to da je cijela ekipa filma The Show Must Go On radila besplatno, teško možemo reći da smo otkrili 'novi način financiranja filmova u Hrvatskoj'. Da smo film snimali za novac, teško bismo našli financijska sredstva iz alternativnih izvora budući da oni u Hrvatskoj nažalost ne postoje ili se pak radi o premalenim svotama da bi se zatvorila financijska konstrukcija jednog prosječnog cjelovečernjeg filma. Mi smo film radili na studentsko-amaterski način i ušli smo u ogroman rizik jer nismo znali hoćemo li uopće uspjeti film završiti budući da nismo imali nikakva financijska sredstva. Tako da teško mogu reći da bih nekome preporučio ovaj način rada jer on nije ni profesionalan ni logičan za filmsku profesiju. Imali smo jedinstvenu priliku napraviti nešto što bi bilo nemoguće snimiti na bilo koji drugi način i tu priliku smo uz velik rizik i iskoristili.

Nisam je prekrižio, vjerojatno ćemo se prijaviti na sljedeći natječaj.

CGI tehnologija nije uobičajena u hrvatskom filmu, je li 'The Show Must Go On' tzv. effect driven film?

Pa zapravo i ne, intimna priča je u prvom planu, a efekti su zapravo samo u službi priče, a ne obrnuto. Kada pogledate film, shvatit ćete da se zapravo ne radi o nekom Michael Bay blockbusteru i da su efekti zapravo svedeni na nužni minimum.

Koliko specijalni efekti vremenski koštaju? Koliko ste dugo sjedili pred računalima za 'The Show Must Go On'?

Dečki i cure iz studija Vizije koji su radili efekte sjedili su za računalima preko godinu dana, ja sam nadgledajući prvo montažu pa efekte, montažu zvuka i zvučne efekte i korekciju boja proveo u mračnim sobama više sati nego što to ikome preporučam.

Kad ste pisali scenarij, jeste li razmišljali o tome što je distopijska reality stvarnost: sadašnjost ili budućnost?

Ajmo reći da je budućnost u filmu očekivana. Računala i komunikacija preko interneta, mobitela i raznih naprava i ekrana je zastupljena u nešto većoj mjeri nego danas. Likovi su otuđeni, a međuljudski kontakt je umjetan i lažan. Cijeli reality show u filmu je metafora za današnje stanje u društvu, svijet lažnih vrijednosti, otuđenosti i artificijelnosti. Ako je suditi po filmu, rekao bih da je budućnosti prikazana prilično očekivano distopijski.

Ne, ja sam veliki pobornik novih digitalnih tehnologija i da sam imao bilo kakav budžet na raspolaganju, film bih i dalje snimao digitalnim kamerama. Film je sniman kamerom Sony EX1 na kojoj su bili Nikonovi objektivi. Ta kombinacija daje iznimno dobre i zanimljive rezultate. Jako sam zadovoljan kako je film vizualno ispao.

S obzirom na to da vam je ovo debitantski projekt, što biste izdvojili kao najveću frustraciju, odnosno pozitivno otkriće na dugometražnom filmskom setu?

Snimanje je proteklo potpuno po planu, nije bilo nikakvih iznenađenja, nedoumica ili gubljenja jer sam u samo snimanje ušao iznimno pripremljen sa jasnom vizijom onoga što želim postići. Veća je frustracija bila nedostatak novaca koji vas primora da radite neke stvari kojih inače uopće ne bi bilo u mojem opisu posla ili pak da se brinem zbog nekih stvari koje na normalnom snimanju ne bi uopće ni došli do mojih ušiju. Koliko god su se svi u ekpi trudili da me oterete od svega osim režije, na setu bez budžeta kao redatelj uvijek neizbježno završite za još barem nekoliko dodatnih poslova što iznimno crpi energiju nakon nekih 45 dana snimanja.
Inače, snimanje je prešlo nevjerojatno glatko. Naporno i teško, ali glatko.

Hoće li vaš film vratiti publiku u kina?

Pa ja se nadam, The Show Must Go On je kino film koji je prvenstveno usmjeren na onu mlađu Facebook generaciju i zapravo sumnjam da će se svidjeti starijoj generaciji koja nije odrasla u ovo digitalno doba. Imam nepunih 27 godina, tako da se filmom obraćam svojoj generaciji i onima mlađim od mene.