Štafete mladosti, pionirske kape i marame, fotografije radnih akcija, zastave i pjesme iz NOB-a, Titova odijela i lovački trofeji samo su dio od gotovo 500 predmeta s izložbe 'Refleksije vremena – 1945. – 1955.' u zagrebačkim Klovićevim dvorima, posvećene desetljeću u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata
Deset poslijeratnih godina važno je jer su to godine koje su obilježile europsku i svjetsku povijest. To je period kada su saveznici pobijedili fašizam i nacionalsocijalizam, kada se stvaraju kultovi ličnosti Staljina, pa zatim Tita, i kada dolazi do preslagivanja političkih i ekonomskih snaga, što zatim ostavlja posljedice i na malog, običnog čovjeka.
Šezdeset godina od tog turbulentnog vremena i 20 godina od raspada socijalizma i komunizma viša kustosica Galerije Klovićevi dvori, Jasmina Bavoljak, realizirala je izložbu koja se upravo bavi emocijama, entuzijazmom i kolektivnom energijom stvorenom nakon Velikog rata te je kroz 250 fotografija, filmske žurnale, dnevničke zapise, učeničke bilježnice, fotoalbume, poštanske marke, plakate, satove, nakit, časopise, stotinjak Titovih osobnih predmeta i odlikovanja, štafeta, stotinjak slikarskih djela, četrdesetak skulptura i reljefa te bogat audiomaterijal pokušala predstaviti intelektualna i umjetnička strujanja i previranja tog vremena.
Izložba je strukturirana kronološki i tematski od dolaska partizana i uspostave vlasti, preko vremena obnove i izgradnje, radnih akcija, do Tita i njegove transformacije iz maršala u dandyja, a počinje audioinstalacijom i fotografijama ulaska jugoslavenske armije u oslobođeni Zagreb 8. svibnja 1945. godine.
Ulazni dio izložbe koncipiran je na način da je hodnik galerije ulica na kojoj smo suočeni sa zastavama, marševima i masom ljudi koja slavi i pjeva narodnooslobodilačke pjesme. Ostale prostorije osmišljene su kao intimističke sobe u kojima dominira karizma Josipa Broza Tita i koje su organizirane u više tema: od pionira do omladinaca, od vojnika do udarnika, od drugarice do gospođe, od maršala do dandyja, od istoka do zapada, od parade do reda u trgovini, od puške do saksofona, od radija do televizije i od rada do blagostanja.
Velik dio eksponata posuđen je iz beogradskog Muzeja istorije Jugoslavije, u kojem se trenutačno održava velika izložba 'Jugoslavija od početka do kraja: 1919-1990'. Ako se prisjetimo da je prošle godine zagrebački MSU priredio veliku izložbu 'Socijalizam i modernost', koja je također obuhvaćala razdoblje poslije Drugog svjetskog rata, čini se da je razdoblje socijalizma postalo muzeološki i kustoski regionalni trend.
No za razliku od izložbe 'Socijalizam i modernost', koja je bila vrlo dobar znanstveni rad jer su je radili znanstvenici koji su napisali sjajnu katalog-knjigu, izložba 'Refleskije vremena' govori drugim jezikom i u izvedbenom, predstavljačkom smislu radi se o manje suhoparnoj i mnogo emocionalnijoj i privlačnijoj izložbi - posebice za mlađe generacije koje iz današnje perspektive mogu s ironijom iščitati ili doživjeti nekadašnje parole svojih baka i djedova.
Od zanimljivih eksponata na izložbi se mogu vidjeti kubanske cigarete, kravate, rukavice i devet odijela koja je nosio Josip Broz Tito, zatim dio njegove lovačke sobe s trofejima, a među bizarnijim predmetima je zubalo koje su Titu poklonili stomatolozi. Izložen je i poznati Augustinčićev kip Josipa Broza Tita u raskoraku koji se nalazio na Plitvicama, a koji je sada izložen s anonimnom intervencijom novijeg datuma. Naime Titove oči poprskane su bijelim autolakom, a na prsima mu je istim sprejem iscrtana petokraka.
Postav izložbe nije tradicionalan, a zbog obilja dokumentarnog i umjetničkog materijala odmah je vidljivo da su kultura i umjetnost, za razliku od danas, zauzimale jače i važnije mjesto u društvu. Premda se umjetnost toga vremena može svesti na ideološku propagandu, zanimljivo je uočiti da je unutar te propagande postojao širok prostor u kojem su ljudi mogli izražavati svoje osobnosti, posebnosti i talentiranosti. Također, iz izloženih umjetničkih i obrtnih predmeta jasno je vidljivo da se tada puno više financijskih sredstava izdvajalo za kulturu.
Godina 1955. je fiktivna, imaginarna godina koju je kustosica Bavoljak proizvoljno izabrala jer se 1956. godine pojavljuje novi medij - televizija - pa izložba završava plakatima, radijskim snimkama i filmskim žurnalima. Zanimljivo je da u svom subjektivnom i autorskom pristupu kustosica Bavoljak nije uključila grupu Exat 51 i međunarodni umjetnički pokret Nove tendencije koje počinju djelovati 1952. godine, a izostavljen je i Murtićev ekspresionizam. S druge strane, dva umjetnička djela izlaze iz vremenskog okvira izložbe. To su: slika Krste Hegedušića 'Brčko-Banovići' iz 1956. godine te Bakićeva portretna maska Josipa Broza iz 60-ih godina, koja je remek-djelo i najznačajniji umjetnički eksponat izložbe.
Do sada su Klovićevi dvori imali nekoliko velikih izložbi koje su se bavile određenom regijom i baštinom pojedinog kraja poput Dalmatinske zagore ili Slavonije, ali do sada se nije suočavalo s novijim povijesno-političkim periodom o kojem bi se trebalo govoriti. Izložba 'Refleksije vremena' zamišljena je još prije 10 godina pod nazivom 'Socrealizam ili tamna strana mjeseca', ali nije prolazila kod Ministarstva kulture i Grada Zagreba jer očito nije bio došao trenutak kada bi se bilo koja politička opcija na vlasti krenula suočavati sa svojom prošlošću. Govore li nam 'Refleksije vremena' da je vrijeme za suočavanje sada došlo?
U svakom slučaju, izložba 'Refleksije vremena' izaziva i traži reakcije, pa makar one bile i negativne.
Izložba je otvorena do 10. ožujka 2013.