Ostavka Hrvoja Hribara, redatelja TV serije 'Novo doba' i filmskog hita 'Što je muškarac bez brkova', inače elokventnog i načitanog erudita te cinika brzog jezika, zapravo je točka na 'i' njegove gotovo sedmogodišnje vladavine HAVC-om, tijekom koje je bio napadan i optuživan za razne krimene, od sukoba interesa do zloporabe položaja, no istodobno hvaljen i kovan u zvijezde zbog uspjeha niza hrvatskih igranih, kratkometražnih i dokumentarnih filmova ('Kokoška, 'Zvizdan'...) na brojnim inozemnim festivalima. 

Hribar je podnio ostavku nakon što je Državna revizija dala nepovoljno mišljenje o radu HAVC-a u 2015. godini, a novi Upravni odborjednoglasno ju je prihvatio. Hribar je tom prigodom izjavio da poštuje mišljenje Državne revizije, bez obzira na to što se on i HAVC s njome ne slažu, ali ne želi da djelatnost Centra pati zbog nastalih okolnosti, dodavši da već godinu dana traje čudovišna kampanja protiv njega i da se rado povlači.

U izvješću Državne revizije je, uz ostalo, navedeno kako je tijekom 2015. ravnatelj Hrvoje Hribar raspolagao sredstvima na temelju zaključenih ugovora u iznosima iznad 50.000 kuna i bez odluke Upravnog odbora, a za iznose iznad 200.000 kuna bez suglasnosti osnivača, Ministarstva kulture, te da Upravni odbor Centra nije odlučivao o Financijskom planu i godišnjem obračunu za tu godinu, što nije u skladu s odredbama zakona i Statuta. 

Još prije objavljivanja rezultata Državne revizije ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izjavila je za Novu TV kako će u slučaju HAVC-a, kao i u svakom drugom slučaju, postupiti u skladu sa zakonom te 'vrlo pažljivo proučiti sve nalaze i poduzeti sve korake koji se očekuju od nje'. 

Nakon objavljivanja izvješća Hribar je bio iznenađen negativnim mišljenjem Državnog ureda za reviziju o radu HAVC-a u 2015. godini, govoreći da prethodna izvješća nisu bila negativna. Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) i Hrvatska udruga producenata (HRUP) odmah su upozorili na dijelove izvješća kojima Državni ured za reviziju ozbiljno prekoračuje svoje ingerencije, pruživši na taj način podršku Hribaru. 

Tvrde da revizija u jednom dijelu daje ministrici kulture faraonske ovlasti, a konstataciju da nisu osigurani pokazatelji na temelju kojih se može ocijeniti mogu li odabrani filmski projekti pridonijeti razvoju hrvatske kulture smatraju 'na rubu pameti'. Nadalje tvrde da revizor time pridaje sebi pravo estetskih i umjetničkih prosudbi, što je izvan prirode i ingerencije takve institucije, te tako praktički uvodi političku kontrolu u hrvatsku kinematografiju, zbog čega se nijedan film ne bi mogao snimiti bez odobrenja Vlade. 

No neki su došli na svoje. 

Bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, kojemu je od početka njegovog kratkog mandata HAVC bio, uz neprofitne medije, najveći trn u oku, izjavljuje za televiziju N1 da Hribar mora biti smijenjen, a DORH pokrenuti sve istrage.

'Ovo je vrsta moralne zadovoljštine koju sam doživio jer je Državna revizija potvrdila sve što sam govorio', rekao je Hasanbegović, dodajući kako odgovornost svih aktera i Upravnog odbora HAVC-a mora biti istražena.

Hrvoje Hribar rođen je u Zagrebu 1962., a diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost te filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Još za vrijeme studija počeo je objavljivati kritike i članke u časopisima, poput Gordogana, a uspješno je surađivao i s Radijem 101. Pozornost struke dobio je još 1987. srednjometražnim studentskim igranim filmom 'Prestanite jesti', stiliziranom satirom na temu znanstvenog tretmana prehrane. Svoj prvi TV film 'Hrvatske katedrale', spoj komedije i krimića, snimio je 1991. godine i s njime gostovao na festivalima u San Franciscu i Veneciji. Za kratki namjenski igrani film 'Between Zaghlul & Zaharias' iz 1994. dobio je nagradu Oktavijan. 

Njegov dugometražni igrani debi 'Puška za uspavljivanje', o bivšem branitelju koji pati od posttraumatskog sindroma i nesanice te radi kao čuvar, s uspjehom je prikazan na budimpeštanskom 1997. i pariškom filmskom festivalu 1998. godine. Proslavio se crnohumornom komedijom 'Što je muškarac bez brkova', snimljenom prema književnom predlošku Ante Tomića, koja je bila naš najgledaniji film u hrvatskim kinima u 2006. sa 150 tisuća gledatelja. 

Snimio je i mini TV seriju 'Novo doba' te dokumentarce o podmorju i ljudima komiškog arhipelaga ('Svijet je velik' i 'Bil jedon'). Također se okušao kao scenarist te glumac, igrajući u filmovima 'Pont Neuf', 'Rusko meso' i 'Mrtva točka'. Snimio je i mnoge domaće i međunarodne kampanje za korporacije kao što su Coca-Cola, Unicredit i Allianz te dobivao mnoge angažmane u korporativnom sektoru u zemlji i osobito u inozemstvu. 

Kakve je novosti donio HAVC? 

Hribar na čelo HAVC-a dolazi u prosincu 2010., kad je na tom mjestu naslijedio prerano preminulog Alberta Kapovića, tajnika Udruge producenata, koji se još od 90-ih zalagao za osnivanje filmskog centra u kojem bi predstavnici struke regulirali audiovizualnu djelatnost. Nakon samo godine dana vođenja HAVC-a zbog iznimnih rezultata dobiva Nagradu Albert Kapović, koja se dodjeljuje za razvoj filmske industrije. 

Kako je Hribar kasnije često objašnjavao, HAVC se ugledao na slične modele u Danskoj i osobito Francuskoj, od koje je preuzet model javne ekonomije kinematografskog sektora. Prema tom modelu, teret financiranja prebacuje se s poreznih obveznika na tzv. sudioničare industrije, odnosno na tvrtke koje trguju i zarađuju od audiovizualnog sadržaja, a oni zauzvrat delegiraju svoje predstavnike u Audiovizualno vijeće, u kojem odlučuju o raspodjeli vlastitog novca. 

Tadašnji ministar kulture Božo Biškupić (HDZ) rekao mu je jednom prigodom da je HAVC dobra ideja, ali da je stvar financijski neodrživa jer dugovanja rastu i ako se nešto temeljito ne promijeni, HAVC će se morati ugasiti. 'Donio je najbolju, i najluđu, odluku u svojoj karijeri', komentirao je Hribar Biškupićevu odluku. No i Vlada i Sabor konsenzualno su prihvatili taj model, dakle i oni s lijeva i oni s desna. Time je država, kako je Hribar često napominjao, odustala od uloge gospodara i predala filmsku industriju na upravljanje struci.

'Da se HAVC nije konsolidirao, a zatim i osigurao 170 milijuna kuna izvoza, ne znam tko bi danas bio živ, a tko mrtav', izjavio je Hribar jednom prilikom u Novom listu. Naime, model HAVC-a podrazumijevao je audiovizualnu reformu, odnosno tranziciju iz socijalističkog u novi, održivi model financiranja i upravljanja filmskom industrijom. Prvi korak bilo je provođenje Zakona o audiovizualnim djelatnostima. Cilj je bio podići razinu i broj filmova, konsolidirati broj domaćih gledatelja, omogućiti redateljima i producentima pristup europskim fondovima, učvrstiti neovisnu mrežu kina, pokrenuti gradnju ozbiljnog studija, riječju staviti hrvatski film na europsku, pa čak i svjetsku filmsku kartu. 

Konstantne kritike i anonimne prijave

Međutim, HAVC je od svog osnutka imao brojne kritičare i protivnike, a Hribar je bio izložen mnogim napadima i optužbama, ali i anonimnim prijavama. 

Kao i njegova privatna tvrtka F.I.Z. d.o.o. U jednoj fazi vodila se i kriminalistička istraga u kojoj je utvrđeno da je HAVC mimo natječaja i procedure dodijelio sredstva za pet filmskih projekata, od kojih je jedan za film 'Vukovar' Veljka Bulajića. Bilanca tih napada bile su ostavke članova Upravnog odbora te sudski sporovi koje je HAVC vodio kao tužitelj, između ostaloga protiv autora novinskog teksta objavljenog u Večernjaku 2012. godine. Taj je spor HAVC dobio. 

U tom napisu Hribara se optuživalo za koješta, od toga da niti jedan hrvatski film nije polučio uspjeh na nekom festivalu otkako je on ravnatelj HAVC-a pa do toga da HAVC samo tako daje svim producentima po pet milijuna kuna te da je Hribar oprostio RTL-u i Novoj TV dug u iznosu od 20 milijuna kuna. U tom istom tekstu Hribar je bio izložen zlonamjernim insinuacijama i uvredama na osobnoj razini. Hribar je u Večernjaku demantirao te optužbe, a zatim je izjavio u Expressu da je riječ o zavjeri iza koje stoji 'jako zločesta, ali ne baš ozbiljna ekipa filmaša stare škole koji se nisu prilagodili modelu što isključuje političko lobiranje'. 

Napalo ga je i bivše 'zločesto dijete' s Radija 101, direktor Jadran filma Vinko Grubišić koji je u Nacionalu izjavio da šef hrvatskog 'filmskog fonda ima privatnu tvrtku i da je ona ostala dužna milijune kuna glumcima, filmskim radnicima i produkcijskim tvrtkama koje su kasnije postale povlaštene i dobivale novac na tzv. javnim pozivima', a cijeli slučaj je okarakterizirao 'neopisivim kriminalnim skandalom'. Također je 'popljuvao' princip rada i model odlučivanja u HAVC-u, rekavši da oni koji sjede u tijelima što odlučuju o dodjeli sredstava ili izboru projekata dodjeljuju novac sami sebi ili produkcijskim kućama za koje rade. Na kraju je zaključio da je HAVC 'klijentelistička, kriminalna skupina koja se sakrila iza maske da struka odlučuje'. 

Afere su se nastavile pa se tako prije dvije godine pojavio slučaj Darije Kulenović Gudan iz producentske kuće Dim, koja je kao članica Upravnog odbora HAVC-a na natječaju dobila šest milijuna kuna. Hribar je odbacio sve te optužbe, argumentiravši ih sistemskim odvajanjem nadležnosti, no Darija Kulenović Gudan ipak je na kraju podnijela ostavku na članstvo u Upravnom odboru HAVC-a. 

Jedan od najvećih skandala vezanih za HAVC izbio je u svibnju prošle godine, kad je 30-ak udruga Domovinskog rata od tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića zatražilo Hribarovu smjenu s mjesta ravnatelja HAVC-a, uz obrazloženje da je novcem poreznih obveznika sufinancirao danski film '15 minuta - Masakr u Dvoru' u kojemu su iznesene krivotvorine i klevete na račun hrvatskih branitelja, Domovinskog rata i Republike Hrvatske. Na izvanrednoj konferenciji za novinare Hribar je i te optužbe odbacio, objasnivši da HAVC nije bio informiran o promjeni scenarija u tom filmu te da svoju djelatnost u cijelosti obavlja u skladu sa zakonom. 'Optužbe o najgorim oblicima kriminala i antihrvatskoj djelatnosti demantiraju rezultati hrvatske kinematografije, snažnijoj i utjecajnijoj nego što je bila desetljećima', poručio je tada Hribar. 

Kulturna djelatnost koja je donosila novac

Hribar je uvijek u javnim istupima isticao da je HAVC ozbiljan čimbenik gospodarstva i po tome se razlikuje od ostalih kulturnih ustanova u Hrvatskoj. Pritom je iznosio brojčane podatke, govoreći kako je HAVC u posljednjih četiri, pet godina povukao pet milijuna eura u proračune domaćeg filma. 'Kroz naš sustav poticaja u prve tri godine ostvarili smo 25 milijuna dolara izvoza, a u ovoj, četvrtoj godini dolazi još 25 milijuna dolara', govorio je Hribar, dodajući da film pridonosi i razvoju regija te turističkoj promociji Hrvatske. 

Uostalom, u četverogodišnjem razdoblju u kojem je HAVC potakao i organizirao izvoz 50 milijuna dolara, porezni obveznici su istom tom HAVC-u za temeljnu djelatnost uplatili šesnaest. Kad zanemarimo sve kulturne dobrobiti, najbanalnija računica pokazuje da sektor kojim rukovodi HAVC u nacionalnu ekonomiju ubacuje nemjerljivo više no što ga povlači iz državnog proračuna.

Podršku su mu davali kolege iz filmske branše, primjerice Boris T. Matić, direktor Zagreb film festivala i voditelj kina Europa, koji je u Nacionalu izjavio da harangu protiv HAVC-a i Hribara vode oni čiji filmovi nisu prošli na natječaju. 

Govoreći o iskustvu rada u HAVC-u, Hribar je nedavno u Novom listu izjavio da je ono što je proživio u HAVC-u u posljednje četiri godine suludo ratno, ljubavno, akcijsko i kriminalističko iskustvo, zaključivši da je puno naučio o ljudskoj prirodi i društvu. Je li to i takvo iskustvo bilo razlog zbog kojeg se prije nekoliko mjeseci javio na natječaj za ravnatelja projekta Rijeka EPK 2020., ostat će nepoznanica.