Dizajn Zahe Hadid za stadion u Tokiju uspoređivan je s golemom futurističkom kacigom, posve neuklopljenom u okolinu. Nakon peticije protiv prevelikog i preskupog projekta, koju su potpisali i brojni tamošnji arhitekti, japanski su čelnici donijeli odluku o smanjenju stadiona, kao i budžeta za njegovu realizaciju.

Dva nova prijedloga, koja je javnosti predstavilo japansko Sportsko vijeće, nisu toliko stilski nametljivi i bitno su manjih dimenzija u odnosu na izvorno naručeni dizajn te, možda najvažnije, koštaju znatno manje nego projekt Zahe Hadid.

Vrijednost jednog projekta procijenjena je na 8,54 milijarde kuna (813 milijuna funti), a drugog na 8,57 milijardi kuna (816 milijuna funti), dok je kontroverzni projekt Hadid trebao koštati 14,7 milijardi kuna (1,4 milijarde funti).

Presudnu ulogu u smanjenju troškova, osim znatno niže visine građevine, ima i široka upotreba drveta u gradnji, znatno jeftinijeg od futurističkog svoda Zahe Hadid i krovne potpore potrebne za izvođenje takvog dizajna.

Dva prijedloga otvorena su za komentare javnosti i sportaša prije nego o njima bude glasao žiri, a konačnu bi odluku trebalo donijeti do kraja godine.

Predsjednik Sportskog vijeća Japana Kazumi Daito, piše britanski Telegraph, kaže da im je zadaća osigurati to da se stadion svidi svima, prvenstveno sportašima, no da brigu treba voditi i o njegovoj pristupačnosti za osobe s invaliditetom, starije osobe i djecu.

Iako Sportsko vijeće nije imenovalo tko stoji iza dizajna dviju finalnih izvedbi, lokalni japanski mediji navode da je riječ o dva cijenjena i međunarodno priznata japanska arhitekta, a oni su Kengo Kuma i Toyo Ito.

Prema jednom prijedlogu dizajna, stadion bi trebao biti visok oko 50 metara, znatno manje od 70 metara visokog otpisanog prijedloga Zahe Hadid, imao bi ravan krov, bočno bi bio obložen drvenom rešetkom, a eksterijer bi obilovao grmljem kako bi se bolje uklopio u prirodno okruženje. U izboru materijala i oblika primjetni su odjeci tradicionalnog dizajna hrama. Razina sportskih terena je spuštena i centralno smještena na stadion s 80 tisuća sjedala.

Drugi prijedlog koji se našao u finalu predviđa visinu od 54 metra. Svojim eteričnim dizajnom i staklenim vanjskim zidovima koji zrcale nebo, osmišljen je tako da odražava tradicionalne azijske elemente - drvo, vatru, zemlju, metal i vodu.

Dizajneri oba prijedloga naveli su da je njihovu zamisao moguće realizirati do kraja studenog 2019., što je više od mjesec dana prije siječnja 2020., krajnjeg roka koji je zatražio Međunarodni olimpijski odbor.

Po svemu sudeći, nakon burne polemike koju je izazvalo odustajanje od prijedloga Zahe Hadid japanske vlasti neće dugo oklijevati s odabirom konačnog dizajna i početkom građevinskih radova.

Podsjetimo, u srpnju je premijer Shinzo Abe objavio da zbog rastućih troškova odustaju od gradnje stadiona prema zamisli Zahe Hadid. Tom odlukom propali su prvotni planovi da stadion 2019. bude spreman ugostiti Svjetski kup u ragbiju, no još uvijek se stigne izgraditi i 2020. ugostiti Olimpijske igre.

Zbog sumnji u umiješanost japanskog ministarstva sporta i Sportskog vijeća u kontroverze oko porasta troškova tadašnji ministar sporta Hakubun Shimomura podnio je ostavku.