Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić pozdravila je održavanje skupa te istaknula važnost Kongresa kulturnih radnika održanog u Topuskom 1944., podsjetivši kako je to bio prvi veliki skup u Hrvatskoj nakon ZAVNOH-a.

Kongres je postavio pitanja umjetničke autonomije i angažiranog pojedinca te istaknuo snažnu mobilizacijsku energiju na prosvjetiteljskim ciljevima koje ne treba poistovjećivati s ideološkim aspektima, kazala je ministrica Zlatar Violić.

U Topuskom je afirmirana autonomija umjetničkog djela bez obzira o kome području umjetnosti se radilo, s ciljem koji danas danas zovemo socijalna inkluzija ili socijalna kohezija, a umjetnička autonomija smatrana ne čistom umjetničkom slobodom nego stanjem u kome umjetnik ima kontrolu nad sredstvima rada, kazala je ministrica Zlatar Violić.

Ona je prihvatila ideju održavanja kongresa kulturnih radnika koju je u pismu uputio odsutni Milan Rakovac te kazala da bi to zapravo trebala biti obaveza njezina ministarstva.

U pismu Rakovac ističe da je takvo nešto potrebno u vremenu nakon velikih ideologija, inače, kako je kazao, "uzalud nam sve ostalo".

Povjesničari Drago Roksandić i Tvrtko Jakovina govorili su o povijesnim okolnostima u kojima se odigrao Kongres, a Snježana Banović o nastanku i razvoju Centralne kazališne družine koja je na oslobođenim područjima uvježbavala i izvodila program te po oslobođenju Zagreba preuzela ulogu glavne kazališne snage.

Drago Roksandić kazao je da se ideja o skupu javila već krajem 1942. u Bihaću, ali ga vojne okolnosti nisu dopustile.

Kongres je održan u dramatičnoj vojnoj situaciji i u krugovima prepunim različitih kontroverzi, kazao je Roksandić. Pokazao je nevjerojatan vitalizam i izuzetnu logistiku, jer su iz svih krajeva pristigli sudionici na skup koji se održao na rubu dvije Hrvatske, ustaške i partizanske, od kojih ni jedna nije bila bez snage.

Opterećen je sukobom na književnoj ljevici prije rata u kome je Partija izgubila Krležu, Kerestinečkom tragedijom u kojoj su nestali deseci kulturnih radnika, te je bilo ključno što se antifašističkom pokretu priključio Nazor s drugima, koji nisu bili ni ljevičari, a kamoli komunisti, kazao je Roksandić.

Budući da je u organizaciji skupa pretegla ideja političkog mobiliziranja umjesto emancipatorske, Nazor i neki drugi nisu ni došli na kongres. Najvažnije od svega je da je kongres imao cilj reinterpretacije cijele hrvatske kulturne baštine, kazao je Roksandić i naglasio da je kongres zatražio osnivanje kluba kulturnih radnika što se nikada nije dogodilo jer je kulturna politika krenula drugim smjerovima.

Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske održan je u Topuskom od 25. do 27. lipnja 1944. godine i u literaturi se smatra kulminacijom angažmana humanističke, intelektualne i kulturno umjetničke elite u Hrvatskoj koja je podržala antifašistički pokret otpora. Na njemu su održani referati o književnosti, kazalištu, glazbi, likovnoj umjetnosti, znanosti i arhitekturi.