Knjižara Kugli bila je sinonim za kulturna događanja krajem XIX. i u tijeku cijelog XX. stoljeća, a okupljala je pisce, nakladnike i novinare te utabala put nakladničkoj kući 'Mladost', jednoj od najznačajnijih nakladničkih kuća u bivšoj Jugoslaviji. Svatko tko se bavi hrvatskom književnošću druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća složit će se da je knjižara 'Kugli' bila od velike važnosti ne samo za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, već i za samu povijest promicanja Hrvatske u svijetu, stoji u najavi.

Priča je to o mukotrpnom povijesnom usponu mjesta koje je služilo kao kulturni 'dnevni boravak' i oplemenilo zagrebački umjetnički život, ali istovremeno i o tužnom padu u trenutku promjena, nemara i potpune komercijalizacije modernog društva.

Roman kronološki prati Stjepana Kuglija koji je kao tipičan predstavnik agilne mladeži željne napretka došao u Zagreb, grad koji smatra domom i mjestom u kojem će posijati sjeme najboljih knjižarskih ideja o kojima je učio. Preuzima kultnu knjižaru Lavoslava Hartmana (Kugli & Deutsch) i upušta se u (za ono vrijeme) izuzetno riskantne i hrabre poslovne poteze koji su trebali oplemeniti domaću čitateljsku publiku. Na tom mu putu pomaže supruga Josipa s kojim odgaja tri vrijedna sina, buduće uzdanice njihove nakladničke kuće.

'Tragovi u vremenu' dosljedno prate mogući tijek misli književnog genijalca koji je Zagreb činio središtem knjižarstva ovih prostora. Međutim, prati i vrijeme rata i društvene metamorfoze koja se pokazala kao najveći kamen spoticanja. Dok čitamo o sjajnim rješenjima koja su trebala privući novu publiku i doslovce književno opismeniti državu, dok saznajemo o prvim časopisima, kuharicama i bibliotekama za mlade, povijest na velika vrata donosi prvo nacionalizaciju, a zatim privatizaciju vlasništva, dva toliko oprečna procesa u kojima se Knjižara Kugli nijednom nije spašavala. Naprotiv, ostavljena je da istrune kao relikt nekih prošlih vremena, bez svijesti o više od 3000 knjiga koje su obogatile tolike domove i umove naših sunarodnjaka.

Kultno mjesto nekadašnjih književnih susreta, razgovora i kupnje vrijednih knjiga danas je popularna trgovina s odjećom, ali akademik Pavao Pavličić u predgovoru s pravom ističe da još uvijek postoje oni koji za Ilicu 30 govore 'kod Kuglija'.

Nakon kronologije uspona i pada knjižare, autorica se memoaristički prisjeća najdražih kultnih izdanja koje je imala priliku čitati i proučavati, uz vrijedne, stručne i vrlo dirljive opise u kojima se, za razliku od povijesnog dijela knjige, poseže i za osobnim osjećajima prema vrijednim knjigama koje su joj obilježile život. Osim slikovitih opisa, gotovo opipljiv doživljaj sjajnog i prerano ugašenog dijela knjižarske povijesti prate i stare fotografije koje nas još dublje uvlače u povijest jedne obitelji i razvoj knjižarstva i čitateljske publike kroz nešto više od pola stoljeća i nevjerojatnih 3000 naslova koje su ostavili kao trajnu uspomenu na zlatna vremena knjige.

Ova knjiga teži ostavljanju takva traga, buđenju svijesti o nekim velikim 'malim' ljudima koji su pokrenuli književne i izdavačke procese koje danas uzimamo zdravo za gotovo. U sebi nosi snažnu pouku koja se toliko puta ponovila kroz povijest – ono što nedovoljno cijenimo i branimo osuđeno je na propast, a propast knjige značila bi propast kulturnoga bića, temelja na kojemu se gradio nacionalni identitet. Knjiga je ostvarena potporom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.