Brigitte Giraud u autobiografskom romanu "Živjeti brzo", za koji je prošle godine nagrađena Goncourtom, progovara o gubitku supruga u motociklističkoj nesreći i o vlastitoj borbi sa snažnim osjećajem krivnje.

"Dvadesetak godina poslije njezine rane još krvare, ona se baca u srce tame tražeći odgovore na zastrašujuća pitanja vezana uz tu tragediju. A mnogo ih je, i sva počinju sa 'što bi bilo'. Boreći se sa snažnim osjećajem krivnje, Giraud kopa po činjenicama, istražuje cijeli niz slučajnosti ne bi li pronašla zrnce nade da se najgore moglo izbjeći", ističu iz Hena coma u priopćenju.

Posrijedi je, dodaje nakladnik, nezaboravan ljubavni roman, a ujedno i britka, energična introspekcija događaja koji su nepovratno promijenili tijek autoričina života.

Brigitte Giraud (Sidi Bel Abbes, Alžir, 1960.) francuska je spisateljica, autorica romana i kratkih priča. Odrasla je u Rillieux-la-Papeu prije nego što se trajno nastanila u Lyonu. Radila je u knjižari, bila je novinarka, a pisati i objavljivati počela je potkraj devedesetih. Dosad je objavila jedanaest romana, od kojih su neki ovjenčani vrijednim nagradama.

Prevela s francuskog Duška Gerić Koren.

Roman o posljednjim godinama Salazarova režima

Ana Cristina Silva u romanu "Duge noći u Caxiasu" govori o Portugalu sedamdesetih godina i posljednjim godinama Salazarova režima kroz usporedan portret dviju žena na suprotnim stranama povijesti.

Laura Branco, studentica prava i aktivistica u borbi protiv Nove Države, privedena je u zloglasni zatvor Caxias gdje beskrupulozna i bezosjećajna Leninha od nje pokušava izvući informacije. "Ponirući u prošlost svojih junakinja, Silva suprotstavlja dva posve različita životna puta, jedan pun razumijevanja, drugi pun nasilja, te potvrđuje još jednom da su izbori čovjeka uvijek rezultat proživljenih iskustava", ističe nakladnik.

"Želim da se ljudi čitajući ovu knjigu suoče s užasom, sjete tog užasa diktature", rekla je autorica o romanu koji je na hrvatski prevela Una Krizmanić Ožegović.

Ana Cristina Silva (Vila Franca de Xira, 1964.) portugalska je sveučilišna profesorica i spisateljica. Doktorirala je psihologiju na Sveučilištu u Bragi. Prvi roman "Mariana, Todas as Cartas" objavila je 2002. godine. Od 2008., kada joj je izašao roman "As Fogueiras da Inquisicao", u svojoj se prozi usredotočuje na povijesne teme. Za roman "Reido Monte Brasil" (2012.) dobila je Nagradu Urbano Tavares Rodrigues, a 2017. Nagradu Fernando Namora za roman "A Noite Nao e Eterna".

Roman je objavljen u okviru projekta Europa iznutra i izvana, projekta prevođenja, produkcije, distribucije i promocije suvremenih europskih autora koji sufinancira Europska unija kroz program Kreativna Europa.

Knjiga o nošenju s traumama

Psihijatar i psihoterapeut Paul Conti u knjizi "Trauma – nevidljiva epidemija", ističu iz Hena coma, "jasno i jednostavno objašnjava mehanizme prema kojima ona funkcionira te njezine uzroke i posljedice".

Uz konkretne upute za brigu o sebi i prikaze najnovijih znanstvenih istraživanja, u knjizi se nalaze i iznimno zanimljive priče iz Contijeve kliničke prakse.

Knjigu je s engleskog prevela Maja Ručević.