Arheološki lokalitet Gradac, nedaleko od sela Bapska u iločkom kraju, krije vrijedne nalaze iz prapovijesnog razdoblja sopotske i vinčanske kulture koje su na tom području egzistirale prije gotovo 6.500 godina. Upravo stoga što je lokalitet kod Bapske jedini u Hrvatskoj koji sadrži naseobinski sloj vinčanske kulture, a naselje Gradac bilo joj je krajnja granica na zapadu, posebno je zanimljiv arheolozima te se svake godine tamo rade istraživanja.

'Uz uobičajene nalaze nakita od školjke spondylus i opsidijana, dviju najluksuznijih stvari kojima se u Europi, u doba neolitika moglo trgovati, pronašli smo i prapovijesnu 'boju', odnosno komad rude, najvjerojatnije hematita, koja se koristila za dobivanje boja. Pred kraj istraživanja na kući koju istražujemo, a koja je davno srušena i izgorjela u požaru, našli smo rogove jelena kapitalca koji su visjeli na zidu', potvrdio je Marcel Burić, voditelj istraživanja.

Arheolog Burić ukazuje kako se očito radilo o 'prekrasnom primjerku' pa je zvao lovce iz Bapske koji su potvrdili da je taj jelen morao imati najmanje 200 kilograma. Navodno bi rogovi tog kapitalca, da su danas na tržištu kao trofej, postigli cijenu od nekoliko tisuća eura.

'Poznato je kako veliki dio prehrane kasnoneolitičke populacije jesu životinje, a primarno se radi o jelenima i srnama, no zanimljivo je da su pronađeni rogovi pouzdani dokaz da su tadašnji lovci, baš kao i današnji, prikupljali trofeje. Ti rogovi nisu tu slučajno, nije to grob jelena, niti je to nešto odbačeno, nego je sasvim sigurno da su visjeli na zidu kao trofej', tvrdi arheolog Burić.

Prethodnih su dana, pronalaskom prapovijesne 'boje', mladi arheolozi s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu već potvrdili kako su prije skoro sedam tisućljeća na području uz Dunav ljudi radili pokuse s mineralnim bojama i vatrom, odnosno prirodnim elementima koji će dovesti do stvaranja novih odnosa gospodarskih snaga među neolitičkim populacijama ovih prostora.

'Ti su pokusi, osim stvaranja nove 'elite', koja se izdvajala od 'običnog' poljoprivredno-stočarskog puka, doveli i do nastanka najstarije europske metalurgije, čiji će nalazi više od tisućljeća kasnije biti pronađeni na Vučedolu pokraj Vukovara, na kojem se život počinje rađati u trenutku kada Bapska prestaje živjeti', navodi Burić.

Podsjeća i kako se na području Bapske 'još uvijek ne može pričati o metalurgiji, jer je još nema, ukoliko to ne demantiraju neki budući nalazi', no i podsjeća kako su ipak pronađeni materijali iz kojeg će se metalurgija roditi'. Napominje i kako su vinčanska te njezina 200-tinjak godina mlađa 'kći' – sopotska kultura, donijele temeljne promjene u tehnološkoj i socijalnoj strukturi kasnoga neolitika u jugoistočnoj Europi, što potvrđuje i lokalitet Gradac kod Bapske.

Sve radove na lokalitetu, koji su trajali dva tjedna, a financiralo ih je Ministarstvo kulture, obavili su studenti i arheolozi Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za iduću godinu dogovorena je suradnja s Njemačkim arheološkim institutom koji će se također uključiti u istraživanja kod Bapske.

Lokalitet Gradac čini manje brdašce, ukupne površine oko 38.000 četvornih metara. Bapska je u popis lokaliteta uvrštena 1897. zahvaljujući upravitelju Arheološkoga muzeja u Zagrebu i prvom profesoru arheologije na zagrebačkom Sveučilištu Josipu Brunšmidu, koji je arheološki prepoznao Gradac.