Redatelj David Lušičić, donedavno i voditelj zagrebačke galerije Greta, koju je, nažalost, morao zatvoriti zbog posljedica potresa i koronavirusa, film o Tuđmanovu spomeniku u Zagrebu, postavljenom na križanju zagrebačke Ulice grada Vukovara i Avenije Hrvatske bratske zajednice, krenuo je raditi spontano, kaže nam.

'Film je nastao kao spontana reakcija na okolnosti koje su se događale u javnom prostoru neposredno prije i nakon otkrivanja spomenika. Kako je svako postavljanje spomenika u našoj zajednici popraćeno nužnim kontroverzama, pretpostavljao sam da će se isto dogoditi i u Zagrebu. No ono što nisam očekivao to je da će me zaintrigirati sam vizualni element, odnosno to da je spomenik nevidljiv. Sloj debelog najlona kojim je prekriven stvorio je idealnu fizičku membranu koja ga štiti od okoline, no i mijenja svoj izgled ovisno o vremenskim nepogodama kojima je izložen. Bizarnost se događa u trenutku kad na teren stižu i policijske straže koje postavljaju dodatne zaštitne koridore', kaže Lušičić.

Svoj je 14-minutni dokumentarac najvećim dijelom snimao u periodu od nekoliko dana prije samog otkrivanja spomenika javnosti. Dio materijala preuzeo je s web platforme Večernjeg lista, dok je dio snimio u situacijama koje nemaju nikakve direktne veze sa spomenikom.

'Namjera je bila napraviti film bez izgovorene riječi. Dogodila se sretna okolnost da spomenik u najlonu i događaji oko njega pričaju sami za sebe. Većina materijala snimljena je u periodu dok je spomenik bio zamotan u debeli sloj najlona te kao takav izložen svim vremenskim uvjetima, uključujući jaku kišu koja se dogodila u ranim jutarnjim satima, dan prije otvaranja, no značajan dio snimljen je i na prosvjedima i javnim okupljanjima koji su uslijedili', kaže Lušičić.

Film je, objašnjava, baziran na zvučnoj osnovi koja prati ono što vidimo i čujemo na terenu, no u jednom trenutku odlazi u potpuno drugu dimenziju.

'Slika prati ton. Po tom principu je film i montiran. U tom kontekstu ne postoji određeni pravac koji se poštuje i slijedi. No kako svako javno prikazivanje filma pati od nužne kategorizacije, to ponekad stvara i problem. Postoje filmovi koji su definirani usmjerenjima i trendovima, a postoje i filmovi koje je teže 'upakirati'. Smatram da je dokumentarni film danas idealan za eksperimentiranje. Moj pristup kombinira čistu opservaciju na terenu i maksimalnu manipulaciju u montaži, drugim riječima, dok snimam, u potpunosti puštam da se stvari događaju svojim prirodnim tokom, no kasnije, u montaži, rekreiram stvar i radim potpuno novu audiovizualnu igru. Film je rekonstrukcija stvarnosti, a stvarnost je isključivo subjektivna kategorija', kaže autor.

O samoj izvedbi spomenika u potpisu Kuzme Kovačića te o lokaciji na koju je postavljen Lušičić kaže da smatra da rad nije uspio.

'Radi se o figurativnoj skulpturi koja bi trebala predstavljati prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. No kako figurativno umjetničko djelo pretpostavlja jasno prepoznavanje lika, motiva, teme i sadržaja, a ovom skulpturom to nije postignuto, smatram da se radi o neuspjelom radu. Sama pozicija na kojoj je rad postavljen vrlo je interesantna. Radi se o lokaciji koju određuje okruženje prometnicama te se skulptura prvenstveno doživljava iz perspektive vozača. Ovakvo distanciranje spomenika od dominantnih pješačkih puteva te samim time i od direktne ljudske prisutnosti stvara novu, vjerojatno neplaniranu simboličku vrijednost te potpuno novi kontekst u kojem prepoznavanje figurativnosti više i nije toliko važno. Spomenik se doživljava tako da se uz njega prolazi, i to brzo, lijevo, desno, naprijed i nazad.

'Bez lica' je trebao imati premijeru na ZagrebDoxu, no kako je festival odgođen, a film je primljen na Sarajevo Film Festival, svjetska premijera je upravo održana tamo. Hrvatsku premijeru dokumentarac će imati na sinoć otvorenom Liburnia Film Festivalu 26. kolovoza u 20.15 sati na Ljetnoj pozornici u Opatiji. LFF traje do 28. kolovoza, a u konkurenciji za nagrade publike i žirija prikazuje se 21 film.