Knjiga 'Hrvatska – Njenih prvih 20-ak' Nataše Magdalenić i Silvije Šeparović, nekadašnjih političkih novinarki 'stojedinice' i urednica iznimno slušanog subotnjeg političkog pregleda 'Week Report', konačno je objavljena, a promocija je održana u petak u Tvornici kulture gdje je taj događaj okupio sve one kojima je taj radio u svojim najboljim danima bio važan društveni i kulturni orijentir i koji su u svom angažmanu spajali rock i politiku
Knjiga je vrlo obimna, ima 620 strana, nekoliko stotina citata i detalja, ali je puna fotografija, tako da djeluje pitko i čitljivo. Autorice su na njoj radile godinama, s idejom da ne naprave povijesni udžbenik, nego da ključnim događajima u Hrvatskoj od njenog osamostaljenja i Tuđmanove vladavine pa do ulaska u EU, daju svoj osobni pogled – pogled poznat iz radijske emisije Week Report, koja se nametnula slušateljstvu po oštrim, ironičnim i satiričnim komentarima. To bi moglo značiti da je Hrvatska dobila vrlo zanimljivo i poučno štivo. Knjigu je objavio Aquarius Records/Urbani ured, a kako navodi izdavač, teška je 1,85 kg.
U najavama stoji da vaša intencija nije bila napisati povijesni udžbenik ili enciklopediju, nego dati autorski pogled na prva dva desetljeća od nastanka Hrvatske. Dakle, koja vam je bila ideja vodilja i s kojom ste se namjerom upustili u taj pozamašan projekt?
NATAŠA: Nakon početne ideje da bi bilo divno opet zajedno raditi i da je Hrvatska zaslužila povijesni pregled kakvog nismo nalazile u knjižarama, Silvija i ja bile smo uvjerene da će naša knjiga biti samo jedna u moru prigodničarskih i/ili povjesničarskih izdanja, koje će prilikom 20. rođendana Hrvatske nahrupiti u hrvatske knjižare i odmah smo odlučile da naša knjiga mora biti različita. Međutim, 20. rođendan je došao i prošao, a hrvatskih biografija nije bilo. Dok smo knjigu napokon uspjele izdati, prošlo je još gotovo pet godina, a u hrvatskim knjižarama i dalje nije bilo pogleda na hrvatsku prošlost, naročito ne onog publicističkog. S obzirom na to koliki je to istraživački posao, ne čudim se.
SILVIJA: Ideja je bila i u tome što nam je to razdoblje bilo toliko uzbudljivo i zanimljivo da smo imale potrebu i same to oslikati. I to baš tako - detaljno i živopisno kako se vjerojatno nigdje, a posebno u enciklopedijama, neće naći. Činilo nam se da bi i drugim čitateljima, baš kao i nama, koje smo izrazito politizirane, moglo biti zanimljivo znati kolika je panika, uzbuđenje ili što već vladalo u određenim trenucima.
Budući da se radi o gotovo 25-godišnjem razdoblju, u kojem ste pratili događaje u Hrvatskoj od njenog osamostaljenja i Tuđmanove vladavine pa do ulaska u EU, dakle, o nepreglednoj hrpi podataka, zanima me kojim ste se kriterijima rukovodili pri odabiru građe, odnosno, odvajali bitno od vama nebitnog?
NATAŠA: Kad smo odradile arhiviranje podataka, Silvija i ja zatvorile smo se u proljeće na deset dana na otok Susak i s njega nismo 'sišle' sve dok nismo imale gotovu strukturu knjige. Upravo smo osmišljavajući knjigu određivale što će ići u knjigu, a što ne. Knjigu smo odmah podijelile na dva dijela - i taj prvi smo sada izdale. Prvi je kronološki pregled od raspada Jugoslavije do nekoliko dana pred ove zadnje izbore. Podijelile smo ga na četiri ere - rat do Oluje, Tuđmanova dominacija, Račanova vlada vs Haag i ostale vlade.
SILVIJA: Sam taj posao uči vas razdvajati bitno od nebitnoga, iako smo na početku odlučile da će u knjigu puno toga ući. Jer i neke naoko nebitne stvari čine cijeli mozaik zanimljivim. Recimo, ono jutro kad je Sanader davao ostavku, kad su krenuli SMS-ovi i kojekakve vijesti i nagađanja – i te su sitne stvari dočaravale taj histerični hrvatski trenutak.
Jeste li već kod prikupljanja građe te kod pisanja imali pred očima ciljanu publiku? Kome je knjiga s autorskim pogledom na turbulentne '90-e zapravo namijenjena?
NATAŠA: 'Skromno' govoreći, namijenjena je svima. Pisana je razgovornim, ležernim stilom u koji su zamotane gomile informacija. Hrvatska je u toj knjizi za nas 'ona' i pratimo je od pelena do tinejdžerskih dana i rane mladosti. Ovo je država u kojoj ljudi nisu sasvim sigurni zašto je Dan državnosti baš tada kada jest, kada je startna pozicija, od kada računamo vrijeme. Naša knjiga može im u tome pomoći. Mislim da će zainteresiraniji biti oni koji su kroz to živjeli, bilo u mlađim, bilo u srednjim, bilo u starijim godinama.
Osjeća li se u knjizi duh nekadašnje 'stojedinice' i posebno 'Week Reporta', poznatog po oštrim, ironičnim i satiričnim komentarima, koji ste godinama uređivale i po kojem vas slušatelji najviše pamte? Je li to taj autorski pogled?
NATAŠA: Da. Mislim da je jedan od faktora uspješnosti 'Week Reporta' bio stav 'hej, ovo je naša emisija i ovo je što mi mislimo' i pritom ih ni tom emisijom ni tim stavom nismo davili. Emisija je bila kratka i efektna. Upravo smo to željele postići u knjizi. Knjiga je vrlo obimna, 620 strana, ali je puna fotografija, ne morate je čitati od početka do kraja, svaki tekst je istovremeno cjelina za sebe i dio pune priče. Imamo stotine citata i detalja koji su okruživale neki vremenski period, sve smo ušminkale da izgleda veselo i lijepo, ali smo se iznad svega čvrsto držale odluke da ne nižemo informacije - mi pričamo hrvatsku priču kroz dva para očiju. Naših.
Je li neko područje ili razdoblje dobilo prioritetno mjesto u knjizi, recimo, razdoblje Franje Tuđmana?
SILVIJA: Prvih deset godina objektivno zauzima nešto veći dio knjige, to je svakako luđi, intenzivniji, nevjerojatniji dio hrvatskih 20-ak. Tuđmanovo doba zaista je obrađeno detaljno jer je čovjek pet godina bio gospodar života i smrti u državi, svaki je zakon morao odobriti, sve je kontrolirao. Taj smo dio knjige, a zovemo ga 'To je on', odradile kao svojevrstan dijalog između nas i njega na nekoliko tema koje su obilježile njegovu eru - od zagrebačke gradonačelničke krize, poglavlje zovem 'Rasne krave', do njegove paranoje da Hrvatsku guraju nazad u Jugoslaviju... Ali jednako detaljno obrađeni su rat i haaški pritisci, naročito za Račanove vlade.
Knjiga je zašećerena, kako se najavljuje, i podacima koji nikad neće ući u službene udžbenike. Možete li otkriti neke od tih detalja?
NATAŠA: Evo, recimo - znate li koje je vino pio Ante Gotovina dok je sjedio za hotelskim stolom broj 157 u Playa de las Americas na Tenerifima i kada su ga zaskočili španjolski specijalci? Ili, kada su se u Hrvatsku nakon puno godina nepostojanja vratili dabrovi? Kada su nam uzeli, da bi ga 'poluvratili', JMBG?
SILVIJA: Ili kada se u Hrvatskoj jedan jedini put vidjela Aurora Borealis? Ili od kada na Antarktiku stoji putokaz za Vukovar? Sve su to mrvice koje su nagomilane na samom kraju naše knjige.
Budući da ste 'srezali' prikupljene materijale, kada slijedi nastavak knjige i koje će tematske jedinice sačinjavati? Hoće li naglasak biti na haaškim slučajevima ili korupcijskim aferama?
NATAŠA: Drugu knjigu planiramo izdati na proljeće iduće godine, tik pred samu 25. obljetnicu Hrvatske. U njoj - prvotno zamišljenoj kao drugi dio iste knjige i kao takva već postoji u našim kompjutorima - caruje tematski pristup, a ne kronološki, Hrvatskoj. Obradile smo brojne teme, od haaških slučajeva, povijesti odnosa branitelja i države preko raznih stilova predsjednikovanja na Pantovčaku pa do popisa svih boleština hrvatskih političara. A kako smo bile zauzele stav da ćemo biti jedine 'povijesno pametne', tj. da će sve stvari biti pisane i opisivane u kontekstu tadašnjeg vremena, vršljajući kroz građu brzo postane jasno što je samo zanimljiva epizoda, makar trajala i tri godine, a što je ključna sitnica koja je trajala makar samo tri dana.
SILVIJA: Druga knjiga je još detaljnija verzija svega iz prve, gdje se ekstenzivno bavimo haaškim i uopće ratnim zločinima, a bogme i korupcijskim aferama. No ima tu i privatizacije, i političke i medijske scene, uloge Crkve, a i puno, puno više od toga. Ona je i dizajnerski donekle drukčije riješena - izrazito atraktivno. Voljet ćete je jednako kao i prvu.