Jelena Hekman rodila se u Splitu 10. studenoga 1944. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je jugoslavenske književnosti i komparativnu književnost.

Radila je kao lektorica i korektorica u poduzeću Zora, od 1971. do 1978. bila je tajnica uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti, a potom stručna suradnica i savjetnica za nakladništvo, bibliotečnu djelatnost i časopise u Gradskome uredu za kulturu. Od 1991. tajnica je za nakladništvo i glavna urednica izdanja Matice hrvatske. Utemeljila je i obnovila niz Matičinih edicija.

Pisala je pjesme, eseje, književne kritike, prikaze, osvrte i recenzije, a prvu pjesmu "Tuga" objavila je 1960. u splitskome listu Mladi klasičar.

Bila je suradnica Radio Zagreba te niza listova i časopisa poput Republike, Večernjeg lista, Vjesnika, Foruma, Prologa i Vijenca.

Za Vijenac je u razdoblju od 1995. do 2000. priredila 6 temata i pregled hrvatskoga pjesništva Pjesnik u vlastitu izboru. 

Za tisak je pripremila izbor iz djela Mirjane Matić-Halle i Ivanke Vujčić-Laszowski, Side Košutić, Dušanke Popović-Dorofejeve i B. Belana, F. Vidasa, B. Stopara i Višnje Stahuljak u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti, izabrana djela S. Novaka u šest svezaka, tematski broj časopisa Republika o njemu te roman "Mirisi, zlato i tamjan" i memoarsku knjigu "Digresije". 

Priredila je i izbor iz novelistike Ivanke Vujčić-Laszowski, izabrana djela V. Gotovca u sedam svezaka (s autorskim izborom tematski razvrstanih stihova i aforizama Poetika duše) te zbornik Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1997. godine.

Pisala je i predgovore katalozima izložaba te vodila projekt francuskoga izdanja vodiča Croatie (Gallimard, Pariz 1999).

Nakon umirovljenja osnovala je u Zagrebu nakladničku kuću Ex Libris.

Posljednji ispraćaj Jelene Hekman bit će u krugu obitelji i najbližih.