U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 16. i 17. rujna međunarodni ansambl njegove skupine Troubleyn, u čijem je sastavu sve češće i hrvatska glumica Katarina Bistrović Darvaš, odigrat će predstavu 'Prometej, krajolik II'. Riječ je o specifičnoj, autorskoj obradi antičkog mita, vatronoscu koji se usprotivio volji bogova da bi ljudima dao toplinu, znanje, vještinu, moć...

Fabre je iskoristio priču da bi sa scene progovorio o današnjem nedostatku sličnih heroja, jer potraga za njima, koja traje kroz cijelu predstavu, na kraju ostaje bez rezultata. Predstava nastala u brojnoj međunarodnoj koprodukciji spoj je izuzetnih vizualnih atrakcija, ponekad zaglušujuće buke i autorskog teksta prožetog citatima.

Jan Fabre je umjetnik nevjerojatne snage, pravi Homo faber koji neumorno radi, pa nije čudno to da jedna od publikacija o njegovom radu nosi naslov 'Homo Fabre'. Od samih početaka, uglavnom likovnih i performerskih, on gradi svoju karijeru izvan uobičajenih tokova 'umjetničkog napredovanja', ali i sasvim unutar njih. Taj je zbroj pozitivan za njega, pa su mu vrata muzeja, galerija, festivala i umjetničkih sajmova svih vrsta uglavnom širom otvorena. Na popisu tako ima nekoliko posvećenih mjesta na kojima mu je bilo dopušteno izlagati, poput pariškog Louvrea ili Kunsthistorisches Museuma u Beču. Njegovi radovi u pravilu su spektakularni i veći od života, čak i kad je bio fasciniran kukcima.

Tema kojom se često bavi odnos je umjetnika i zbilje, pa prema realnom svijetu ima realan odnos, ali zato sebe ne štedi ni kao materijal ni kao simbol, stoga njegove skulpture i crteži nerijetko imaju njegov lik. To je vjerojatno i svojevrsna kompenzacija za početke karijere, kad je sam nastupao u performansima koji su šokirali i fascinirali ne samo umjetnički svijet, a u kojima je nerijetko gurao vlastito tijelo do krajnjih granica. Fizička bol, okrutnost i sebe i drugoga, ljubav prema mogućnostima tijela, ali i tjelesnim tekućinama, zbog koje je pisao krvlju i crtao suzama, ostali su 'zaštitni znakovi' njegove poetike koja je uvelike formirala takozvani flamanski val s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je neosporna novokazališna referenca. Kao što je to i sam Fabreov opus.

Danas, kad ipak bitno manje sam sudjeluje u svojim radovima, izvođače naziva ratnicima ljepote i od njih traži istu vrstu posvećenosti. Barem u fizičkom smislu. Ali ni mentalno nije, vjerojatno, lako pripadati nekoj od Fabreovih produkcija, iako su, naravno, izvođači uglavnom presretni kad im se pruži prilika surađivati s jednim od najvećih svjetskih koreografa i redatelja, autora koji svoje snove, ili noćne more, jednako kao i sasvim dnevne opsesije pretapa u fascinantne spektakle, iako ponekad iznimno teške za praćenje.

Za rad na svojim predstavama Jan Fabre priznaje da je nasilan proces, ali vjeruje da je to imanentno teatru. Kako ograničava slobodu svojim izvođačima, po zakonima kazališta ili izvedbe u nešto širem smislu, tako od njih očekuje pobunu. Time se bavio od samih početaka svojeg kazališnog rada, a time se bavi i u predstavi s kojom dolazi na ovogodišnji Festival svjetskog kazališta. 'Prometej, krajolik II' ujedno je svojevrstan autorov odgovor na samoga sebe, s obzirom da je prva predstava tog naslova nastala još 1988.

Pored toga što je svojim predstavama autor, redatelj i scenograf, Fabre gotovo neprestano proizvodi: od kolosalnih izložbenih projekata do predstava i, na koncu, dizajniranih šalica. Tako sustavno radi na tome da ga budućnost, a budućnost je uvijek pomalo i sadašnjost, pamti kao najvećeg umjetnika na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Možda mu treba držati fige u tom nastojanju, a možda ga jednostavno treba – držati.