Pierre Anthon je dječak kojemu je svega dosta. Ne vidi smisao u životu, a ponajmanje u pohađanju škole. Pierre svoje dane počinje provoditi sjedeći na šljivinom drvetu u blizini svoje bivše škole, provocirajući bivše razredne kolege svojim odbijanjem društvenih konvencija i sve agresivnijim nihilizmom. Tako započinje roman za mlade 'Ništa' danske spisateljice Janne Teller, koji već deset godina izaziva oštre rasprave u Skandinaviji. S jedne strane ga nagrađuje dansko Ministarstvo obrazovanja, a s druge ga se pokušava izbaciti s popisa školske lektire, uz objašnjenje da loše utječe na mlade.

Zvuči pomalo nevjerojatno da je to moguće u najciviliziranijem i najtolerantnijem dijelu zapadne Europe, ali 'Ništa' je roman namjerno usmjeren na propitivanje temelja pristojne, malograđanske egzistencije, pisan za tinejdžere koji takav sustav življenja baš u školi i trebaju prihvatiti. Teller je očito pogodila bolno mjesto, s obzirom na donekle histerične reakcije koje 'Ništa' izaziva kod konzervativnijih roditelja, jer to je knjiga u kojoj nema ni seksa, ni droge, ni scena spektakularnog nasilja, nego tek konzekvetnog odbijanja svega što se smatra uobičajenim. Odnosno, samo odbijanjem - baš svega! Piere svojim razrednim kolegama poručuje da umiranje počinje rođenjem, a život je tek besmislena igra. Nakon toga ih gađa šljivama, a oni se zbunjeno suočavaju s nekime kome ništa od onoga što nam se svima servira kao beskrajno važno (obitelj, obrazovanje, karijera, ljubav, novac itd.) apsolutno ništa ne znači.

Ovaj intrigantni roman za mlade, koji je samo u Danskoj doživio petnaestak izdanja, napisala je bivša UN-ova humanitarka Janne Teller. U jednom intervjuu ovako je objasnila kontroverze koje 'Ništa' izaziva: 'Neki učitelji i školski knjižničari tvrde da je moja knjiga štetna za mlade jer im uskraćuje bilo kakav pozitivan pogled na život. Meni se čini da je baš suprotno, a na sreću sam u pravu! Mladi ljudi sami sebi postavljaju fundamentalna pitanja o smislu života, a odrasli su oni kojima je neugodno kada se uznemiri savršena površina svakodnevnog konformizma.' Svojeg antijunaka Pierrea spisateljica opisuje kao 'običnog egzistencijalista' te upozorava na paradoks da se kao takav pojavio u Danskoj, gdje svatko ima manje-više osiguranu egzistenciju, pa je u prilici zapitati se o (be)smislu postojanja. 'Tek kada su zadovoljene naše osnovne potrebe počinjemo se pitati o budućnosti ili o tome ne treba li život biti nešto više od onoga što vidimo. To je zanimljiv paradoks: zašto se ljudi toliko bore za preživljavanje ako život nema nikakvog smisla?', objašnjava Janne Teller svoje postavke u romanu 'Ništa'.

Kako knjiga odmiče, priča postaje sve mračnija, odnosno jasnija, ovisno kako gledate na ovaj roman, ali sumnje nema da su zapadnoeuropski tinejdžeri njime fascinirani. 'Ništa' očito ima ono nešto, a čini se da bi hrvatskoj mladeži, zaglavljenoj u Bermudskom trokutu nacionalizma, celebrityja i konzumerizma, dobro došlo djelo kojemu ništa od toga nije važno. Čeka se hrvatski izdavač.