Prošle je godine Ivana Šojat Kuči objavila roman 'Jom kipur', za koji kaže da je njezin obračun s vlastitim demonima, osobni obračun s Domovinskim ratom.

'Svi smo smrdjeli na ulje za čišćenje puške, bilo je to iznimno kaotično razdoblje, ne možeš vjerovati da je to istina - kada počinješ prepoznavati prema fijuku iznad glave koji je kalibar proletio iznad tebe, odjednom znaš sve o streljivu, kako rastaviti pušku, kada treba zaleći, kada ne, a do tog trenutka bio si student', prisjeća se Šojat Kuči.

Kao da je bila u košmaru, kao da nije bila u svom tijelu, kaže. Dugo je imala posljedice. Svjedoči da je tijekom rata svaki dan bio lutrija - 'zato se i pio alkohol u to vrijeme, trebao ti je da otupiš, inače bi umro od straha', kazala je u emisiji

Priznala je i da je nekoliko godina nakon rata imala problema osjećati bilo što drugo osim mržnje prema Srbima. 'Nakon svega što su učinili. Ostala sam bez dragih ljudi, nagledala se mrtvih, spaljenih gradova, a onda sam se uvjerila da priča nije crno-bijela, jer kako ćemo onda objasniti Srbe koji su bili u Hrvatskoj vojci, kako objasniti Hrvate koji su pokrali Lijepu Njihovu?', pita.

'Razdvajanje hrvatske i srpske strane 1991. opisuje kao "kirurško". Nikada nije zanimalo nacionalno podrijetlo ljudi s kojima sam se družila. A onda se odjednom počelo događati da smo se podijelili, Srbi su bili s jedne strane, Hrvati s druge, počeli smo se podbadati. To se jednostavno dogodilo preko noći... ili sam ja bila slijepa do tog trenutka. Milošević je počeo dizati tenzije, osjetila sam se prilično nasamarenom i izdanom. Imala sam predivnu prijateljicu Draganu iz Dalja, zajedno smo studirale, družile se. Neću zaboraviti, gledale smo film 'Čaj u sahari', ona se rasplakala nakon filma, pitala sam je što joj je, boji li se. Nije ništa željela reći. Ona se vratila u Dalj, a sutradan su podignute barikade. Pitam se je li znala da će se to dogoditi. Danas se pitam je li živa, ako me sad čuje, neka se javi', poručila je književnica u emisiji.

Nakon rata Ivana odlazi u Belgiju, gdje je završila studij francuskog jezika, a osam godina poslije ponovno je u Osijeku. Cijelo to vrijeme piše, prevodi i usto je majka troje djece. U osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu zaposlena je već godinama. Najprije kao zborska pjevačica, a posljednjih nekoliko godina uređuje kazališna izdanja. Njezin nagrađivani roman „Unterstadt", uprizoren na kazališnim daskama u režiji Zlatka Svibena, jedna je od najuspješnijih osječkih predstava dosad. A Ivana je, kažu njezini najbliži suradnici, osoba koju svako kazalište treba.