Najveći domaći rujanski festival u organizaciji Zagrebačkog kazališta mladih ni ove godine neće nuditi predstave svakoga dana, nego u nešto lakšem ritmu, kako bi izbor iz recentnijih programa velikih europskih festivala ostavio što veći trag i u domaćem kazalištu.

Za slavljeničko izdanje izbornici Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan odabrali su pet naslova među čijim autorima se mogu prepoznati i mnogi stari znanci. Na primjer, Festival 14. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu otvara talijanski autor i redatelj Pippo Delbono svojom specifičnom kompanijom i najnovijom predstavom 'Poslije bitke'. Domaćoj je publici on poznat od prvog gostovanja na Festivalu svjetskog kazališta s predstavom 'Tišina' 2005. te na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci s 'Ovom divljom tamom' 2008, a osobito priznaje njegovom radu došlo je s prestižnom nagradom Nova kazališna stvarnost koja se dodjeljuje u sklopu Europske kazališne nagrade.

Posebnost njegove kompanije leži u tome što je sastavljena od osoba koje je skupio tijekom svog krajnje nekonvencionalnog života, u kojem je neko vrijeme proveo i u instituciji za mentalno oboljele. Predstave kompanije Pippa Delbona stoga su i snažno autobiografski obojene, bez obzira na to tematiziraju li prirodne katastrofe ili smrtonosna oboljenja. 'Poslije bitke' je ironična, poetična, provokativna, nježna i bolna himna životu koja koristi i fragmente iz 'Procesa' Franza Kafke, Danteove 'Božanstvene komedije' kao i stihove pjesnikinje Alde Marini. Uvijek vizualno moćan autor s intenzivno humanističkom porukom, ovoga puta Delbono priča o izbjeglicama na Mediteranu dok istodobno predstavu posvećuje svojoj majci.

Po drugi put na Festival svjetskog kazališta dolazi i belgijska kompanija Peeping Tom, koja je i otvorila njegovo izdanje 2010. godine predstavom 'Ulica Vandenbranden 32'. I 'Za unajmiti', nova predstava koju ponovno potpisuju Gabriela Caririzo i Franck Chartier, posebna mješavina plesnog i dramskog kazališta u kojem kritičari vide kako se može 'sanjati otvorenih očiju'. U ovoj produkciji naglasak je na istraživanju skrivenih strana ljudske psihe, pod sloganom koji tvrdi da je ionako sve što imamo samo – posuđeno. Već gotovo stalni zagrebački gost, berlinsko kazalište Schaubüehne am Lehniner Platz, i ove je godine na programu Festivala svjetskog kazališta, ali s projektom koji nije baš u potpunosti njemačkih redateljskih ruku djelo. Umjesto domaćih redatelja, to je kazalište odlučilo angažirati hvaljenu britansku redateljicu zavidne reputacije Katie Mitchell, koja je u karijeri već bila zadužena za novitete u Royal Shakespeare Company i u kazalištu Royal Court. Eksperimenti koje s filmom u kazališnom prostoru radi sa stalnim suradnikom Leom Warnerom bili su razlog da joj Schaubüehne ponudi suradnju na novoj inačici Ibsenovog klasika 'Gospođice Julije'. U njezinoj je režiji, u kojoj je navodno ostala samo petina izvornoga teksta, priča o nemogućoj ljubavi aristokratkinje i sobara ispričana iz vizure treće osobe, sobarice koja u svakoj drugoj postavci ostaje sporedni lik.

I četvrta stavka programa ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta, predstava 'Kraj ljubavi' pariškog Theatrea de Gennevilliers ima jedno poznato ime – francuskog izvođača i redatelja Stanislasa Nordeya. Njegovu je suradnju s njemačkim dramatičarom Falkom Richterom na predstavi 'Moj tajni vrt' Zagreb vidio 2010, dok će ove godine glumica Audrey Bonet i on izvesti monodramu o privlačnosti koju više ne osjećaju, u kojoj krive podjednako i same sebe i jedno drugoga. Predstava, naravno, ne daje jasan odgovor na pitanje tko je osoba koja u jednom trenutku može postati objekt ili možda ipak subjekt ljubavi, dok u drugom ostaje - ili postaje - stranac.

Na koncu, ove je godine Festival prekoračio i preko Atlantika pa iz Sjedinjenih Američkih Država dovodi i najnoviju predstavu vjerojatno trenutno najsjajnije zvijezde njujorške scene, autorice i redateljice kineskog podrijetla Young Jean Lee. Provokativna dobitnica nagrade OBIE na hrvatske je pozornice došla kad je Saša Božić u koprodukciji studija Novi život, Eurokaza i Muzeja suvremene umjetnosti postavio njezin tekst 'Crkva', a ovoga rujna dolazi s još nekonvencionalnijom 'Ženskom predstavom bez naslova'. 'Untitled Feminist Show' izvodi šest zvijezda dramskog teatra, plesa, kabareta i svijeta burleske koje bez riječi, samo svojim golim tijelima i spontanom glazbom, govore o iskustvima roda i nepristajanja na društvene konstrukte kodificiranog ponašanja u vlastitoj koži. Komad je istodobno i duhovit i ciničan, a kritičare je čak znao natjerati i da puste pokoju suzu, što ga čini izvrsnim zaključkom jubilarnog izdanja ove manifestacije.