Od onih koji uopće znaju za to, velika većina je oduševljena da se konačno nešto događa u gradu, a da nije elitistička priča za privilegirani sloj ljudi. Naravno, tu je i krajnje agresivna manjina koja valjda po defaultu pljuje po bilo čemu što je kontra politike njihove stranačke središnjice. Njihove izjave su standardni fašistički oblici zastrašivanja, klevetanja i ocrnjivanja, ali radi se o jako malom broju ljudi koje, barem one koji pišu pod lažnim imenima, Siščani prepoznaju po stilu pisanja i standardnoj nemaštovitoj desničarskoj ideološkoj priči i nepoznavanju pravopisa. Ideja kulturne revitalizacije grada te općenito ideja ikakve revitalizacije nije se uklapala u koncepciju vladavine bivše vlasti zato što je zahtijevala lovu poreznih obveznika namijenjenu dobrobiti grada i građana, a ne za njihove privatne potrebe.

Uostalom, s tim ljudima nije bio moguć nikakav dijalog zato što nisu uopće razumjeli što ja to pričam niti ih je zanimalo išta u vezi s nekakvom kulturom. Tako i tako su ukinuli spomeničku rentu, a veliku zgradu namijenjenu sisačkom muzeju i galerijama poklonili su crkvi koja u prošlosti nije bila njen vlasnik. Prodali su i galeriju Striegl jednoj austrijskoj banci i zbog toga sam završio na sudu pod gradonačelnikovom optužbom da sam na Facebooku napisao da je lova od prodaje galerije (cca 10 milijuna kuna) - nestala! Osuđen sam unatoč činjenici da sporan tekst nisu pronašli na netu kao ni da nikad nitko iz grada nije potkrijepio računima službeni izvještaj o raspoređivanju te love u gradska tijela. Lova se dijelila po stranačkom, prijateljskom i ljubavničkom ključu i nikako im nije pasalo raditi s nekim tko nije iz tih krugova niti u jednoj od tadašnjih vladajućih stranki (HDZ i HSP), a još je i stručan i obrazovan...

Pri pokretanju festivala referirali ste se na kulturnu politiku bivše Željezare Sisak prema radnicima i njihovim obiteljima. Koliko i u kojem obliku je danas ostvariv sličan model na lokalnoj i državnoj razini?

Danas je to nezamislivo, pogotovo u recentnim uvjetima nemanja nikakvih resursa pokretanja ikakve šire i konkretnije gospodarske priče. Jedina kolika-tolika mogućnost je pokretanje malog obrtništva i, po mome mišljenju, zasnivanje identiteta i gospodarstva grada na kulturi i umjetnosti. Naime, grad Sisak ima povijesni kontinuitet od oko 2500 godina organiziranog društva, počevši od starosjedilaca Kolapijana, preko Kelta, Rimljana... sve do danas kad je postao jedna od multikulturalno najraznolikijih hrvatskih zajednica. Tu su i parkovi skulptura u odličnom modernistički riješenom urbanističkom i arhitektonskom naselju Caprag koje je izgrađeno od strane nekadašnje željezare, a njena industrijska ostavština je graditeljsko projektantsko čudo, čista fantazija metalnih oblika! Uglavnom, silno bogatstvo o kojem građani Siska nemaju nikakvu predodžbu kakve potencijale nosi i što bi bila ekipa stručnjaka u stanju napraviti da im se da konkretna podrška.

Kakav je bio odnos Grada Siska prema vama dok ste radili festival, imate li i u kojoj mjeri njihovu potporu danas?

Momentalno, čini mi se, u Hrvatskoj ne postoji mogućnost organiziranja ovakvog festivala bez političke podrške. Definitivno nije bilo šanse organizirati išta slično bez stranačke hijerarhije i blagoslova lokalnih šerifa. Ovo je prvi put da je neka vlast, u ovom slučaju sisački SDP, omogućila nekome da radi neovisno o stranačkoj (ne)pripadnosti i s potpunom koncepcijskom autonomijom. Takvo nešto je, nakon 20-godišnjeg jednostranačkog terora, građanima naprosto neshvatljivo! Za vrijeme HDZ-a i HSP-a nije bilo teoretske šanse realizirati ovakav projekt. Inače, okosnica našeg festivala je uspostavljanje komunikacije s lokalnom zajednicom u svrhu njihovog nestranačkog samoorganiziranja radi ostvarenja vlastitih potreba i prava.

Kako gledate na problem centralizirane kulture u RH?

Centralizacija je omogućila metropoli dovoljno sredstava da na svom terenu, kulturnim šarenilom i raznovrsnošću prikrije korupciju koja je i dalje čvrst temelj hrvatske društvene organiziranosti. U provincijama, iz koje se lova slijeva u Zagreb, takvog šarenila nema i problemi su na površini i vidjlivi svima. Radi se po principu plaćanja danka glavnom gradu, a isti zauzvrat dopušta lokalnim šerifima i strankama da teroriziraju lokalne zajednice ucjenjivanjem, otpuštanjem odnosno tužbama, barem je u Sisku bila takva praksa, u što sam se osobno itekako uvjerio. Naravno, to je jedna krajnje pojednostavljena predodžba problema koji su toliko slojeviti i zamršeni da će trebati proći generacije prije nego što se stvari očiste, čini mi se, jedino moguće - evolucijskim procesima. Problem je da su svi ispremreženi sa svima i svatko je nekome nešto dužan i svatko nekog pokriva...