Ton predstave postavlja scena koja ju otvara: iz mraka prazne pozornice pred publiku je izbačeno jedno tijelo, žensko tijelo koje se vrti, poput zvrka, pleše piruete. Postupno, pojavljuju se i drugi likovi, blijedih lica, u crnini, poput vojske aveti.

Iz simulacije pogrebne procesije može se zaključiti da su svi oni okupljeni na pogrebu, ali to nije sasvim jasno, kao što nije jasno ni je li sve to san ili java ili možda morbidna reminiscencija, niti se razaznaje da li su uopće svi oni živi, ili mrtvi.

Tišinu potom zamijene zvuci tarantelle, svi kao da se prenu iz mrtvih u žive, a posredovanjem glazbe priča se naglo transponira iz neke vrste zagrobnog svijeta u šareni svijet talijanskog juga.

Na pozornici ostaje sedam žena, uskoro shvaćamo kako je riječ o sestrama; Pinuccia, Katja, Cetty, Lia, Maria, Antonella i Gina prisjećaju se djetinjstva alternirajući između frivolnosti, bijesa i ironije.

Priča se razotkriva unatrag, pa tako prvo postupno uviđamo kako nisu sve sestre žive: najmlađa, Antonella, utopila se kao djevojčica u igri ronjenja i zadržavanja daha. Obitelj je odgovornom smatrala srednju sestru Katju, koja je potom poslana daleko od obitelji, te je odrasla u samostanu.

Taj tragični događaj nulta je točka njihove obiteljske tragedije; sjećanje na taj gubitak izaziva iskru među sestrama, iz čega proizlazi val međusobnih optužba. Sestre se prisjećaju, evociraju, okrivljuju, plaču i smiju vlastitim pričama, u predstavi koja je istodobno i tragedija i farsa.

To emocionalno razračunavanje priziva i druge mrtve; pojavljuju se otac i majka, pa preminuli sin jedne od sestara. Kroz te se susrete polako razgolićuje njihova obiteljska povijest, ovaj put gledana s odmakom odraslosti, sve do katarzičnog trenutka prepoznavanja početne točke njihova susreta u sadašnjosti.

To pak pokreće mehanizam silovitih emocija čiji je vrhunac gotovo ekstatično prepuštanje sili neprekinutog ciklusa života i smrti, u makabričnom plesu jedne od sestara kojim predstava završava.

Glume Serena Barone, Elena Borgogni, Sandro Maria Campagna, Italia Carroccio, Davide Celona, Marcella Colaianni, Alessandra Fazzino, Daniela Macaluso, Leonarda Saffi i Stephanie Taillandier.

'Sestre Macaluso' treća je predstava jubilarnog 15. izdanja Festivala svjetskog kazališta, koje se ove godine održava od 10. do 16. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Zagreb i Muzičkoj akademiji.

Festival će, također na pozornici Muzičke akademije, 16. rujna zatvoriti predstava 'Blockbuster' belgijskog kolektiva Mensuel.

15. FSK je 10. rujna u HNK-u Zagreb otvorila predstava 'Što ako su otišle u Moskvu?' brazilske redateljice Christiane Jatahy u produkciji kazališne skupine Cia Vertice de Teatro. U utorak i srijedu 12. i 13. rujna u Muzičkoj akademiji prikazana je lutkarska predstava 'Ramona' gruzijskog teatra Gabriadze, redatelja i lutkara Reze Gabriadzea.