Disanje je predstava o procesu prihvaćanja gubitka. Kažu da je tuga osnovna reakcija na gubitak, malen ili velik, stvaran ili simboličan, koji se već dogodio ili koji očekujemo. Kažu da je tuga cijena koju plaćamo za ljubav, ona je prirodna posljedica stvaranja emocionalnih veza s drugim ljudima, ali i iskustvima i stvarima. Većinu onoga što volimo i što nam je važno, u nekom trenutku života i izgubimo. Gubitak, ovisno o tome koliko je za nas značajan, može utjecati na čitavo naše poimanje sebe, drugih i svijeta oko nas, stoji u najavi.

U Disanju se proces prihvaćanja gradi se kroz bešavno pletenje mreže između evociranih sjećanja i zamišljaje nedosanjanih trenutaka budućnosti. Disanje je poziv na usmjeravanje pogleda u nepoznatu, ali uzbudljivu budućnost, poziv na iskorak iz okamenjene prošlost, poziv na hrabro koračanje naprijed s jedinom ostavštinom iz prošlosti, a to je naramak ljubavi i zahvalnosti.

Autorski tim:

• Dramaturzi: Olja Lozica i Matko Botić
• Skladatelj: Matko Botić
• Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
• Kostimografska savjetnica: Marta Žegura

Glume:

• Petra Kovačić Pavlina
• Petra Svrtan