'Odabir teme u radikalno intimnoj emociji tuge, za obljetničku predstavu otvara mogućnosti konceptualizacije izvedbe i autoreferencijalnih pitanja o strategijama i smislu izvedbe, o suradnjama i zajedništvu, o odgovorima na sveprisutni osjećaj tragičnosti suvremenog trenutka i raspadanju svijeta kakvog znamo. Radeći predstavu koja samu sebe proglašava najtužnijom ikad, mi konstatiramo sadašnje stanje i bacamo se u ponore rizične potrage za intenzitetom izvedbenih trenutaka, navodi se u najavi predstave.

'U nekad impresivnoj dvorani Kina SC, danas tužnoj ostavštini tih boljih vremena u kojima je umjetnost bila vrednovana kriterijima mimo onih tržišnih, nalaze se izvođači Najtužnijeg komada. Ikad. Njihova tijela, uronjena u opustjelost prostora, iščekuju Vaša. Njihova srca znaju da je tuga jednadžba gubitka nečeg važnog i dragog uz svijest o kontinuitetu egzistencije, kao i o vlastitoj konačnosti. Njihovi zubi sjaje se pod svjetlima reflektora, dok se smiju sudbini u lice', stoji u izjavi autorskog tima.

Tekstovi korišteni u nastajanju i izvedbi ove predstave potiču iz pera triju književnika/ica: kontroverznog američkog pjesnika i pisca CAConrada, francusko-američke književnice, feministkinje, teoretičarke i aktivistice Monique Wittig te američke pjesnikinje Anne Sexton, jedne od prvih autorica koje su na velika vrata u američku književnost, a napose u liriku, uvele tzv. žensko pismo i 'žensko' pitanje uopće.