U historicističkoj palači Vranyczany predstavljane su tako Šebaljeve slike, studije i crteži nastali devedesetih godina prošloga stoljeća, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih 'Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu', kojim je reagirao na ratna stradanja na kninskome području. Autorsku koncepciju izložbe potpisuju arhitekt Nenad Fabijanić, povjesničar umjetnosti Zdenko Rus, koji je autor i monografije o Ivi Šebalju, te ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako je počašćena što može, kao izaslanica Vlade, otvoriti izložbu slikara Ive Šebalja koji je obilježio kraj prošloga stoljeća u hrvatskoj umjetnosti.

I dok su nam mnoge umjetnikove izložbe predstavljale različite dijelova njegova opusa, izložba 'Slikarski memento', rekla je ministrica, prvi put predstavlja Šebaljeva razmišljanja o ratu i stradanjima što je i ishodište ove izložbe.

'Svjesni smo da su kroz povijest upravo kultura te naša kulturna i prirodna baština bili ciljevi različitih oblika destrukcije, bili smo svjedoci različitih sistemskih uništavanja kulture i kulturne baštine s ciljem da se zatiru tragovi, zaboravi ono što je vrijedno i što su ljudi stvorili', podsjetila je ministrica kulture. Dodala je kako su tijekom duge povijesti čovječanstva, a nažalost i do današnjih dana, brojni primjeri takvih uništavanja kulturne baštine što smo i mi u Hrvatskoj posebno bolno doživjeli u nedavnom Domovinskom ratu.

Obuljen Koržinek rekla je kako su reminiscencija i promišljanje o tim uništavanjima i pokušaju uništenja kulture kao simbolične slike jednoga naroda ono o čemu je Šebalj progovorio u djelima koja imamo priliku vidjeti.

Smatra kako umjetnik, u skladu sa svojom osobnošću, nije reagirao u formi bučnoga protesta ili otvorenoga gnjeva, nego je na duboko intelektualan način prikazao i pokazao ono što je on kao umjetnik nosio u sebi i što je, naravno, snagom svoga talenta mogao pokazati svima nama.

Ministrica je dodala kako joj je posebno drago da u ovo preduskrsno vrijeme kada se u našoj katoličkoj tradiciji spominjemo muke i kada brojni umjetnici koji su posezali za motivom muke izlaze na vidjelo, imamo priliku vidjeti izložbu koja na intelektualan i indirektan način govori o toj patnji koja svakog umjetnika može potaknuti na stvaranje iznimnih umjetničkih djela.

Zdenko Rus smatra kako je naslov izložbe lijep i istinit, te da 'Slikarski memento' ima više dimenzija od kojih je prva vrijeme u kojemu su slike nastale. Podsjetio je kako je Šebalj govorio koliko god da ga je teško pogađala stvarnost između 1991. i 1996. toliko nije, kao ni tijekom Drugoga svjetskog rata, mogao pristati, na onu čuvenu sintagmu Nikolaja Gavriloviča Černiševskoga da 'kobasica vrijedi više od Shakaespearea'.

Posvjedočio je kako je Šebalj, 'iako je morao gutati sedative slušajući i gledajući dnevne vijesti, ostao pri svom štafelaju, razmišljajući o tome ne ponaša li se na neki način elitistički, ali je onda ipak zaključio da nipošto kobasica ne može vrijediti više od Shakespearea'.

To je, istaknuo je Rus, smisao i ovoga završnoga slikarskog i životnoga Šebaljeva ciklusa koji je razlikuje od prethodnoga obilježena apsolutnom raskoši kolorizma i motivičkoga slikarskoga svijeta. Podsjetio je kako od 1994.. ali i nešto prije toga, Šebalj "otkriva" crnu boju, a na pitanje što se je to dogodilo, odgovorio je kako se zasitio kolorizma i da u crnoj boji vidi stanoviti dublji intelektualni smisao svoje trenutačne okupacije.

Uz Šebaljeva djela izložen je i pougljenjeni drveni kip Presvetoga Srca Isusova, nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te obojana staklena skulptura Raoula Goldonija, Jezgra 7 iz 1967. i brončani Portret Šebalja iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije.

Ivo Šebalj (Zagreb, 1912. -2002.) studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Marina Tartaglie. Radio je kao službenik, a potom i kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti i Akademiji likovnih umjetnosti (1961.–78.) u Zagrebu. Izlagati je počeo 1970. a za stručnjake njegovo djelo je 'hermetička rekapitulacija slikarskoga modernizma XX. stoljeća'. Crtao je i slikao tušem, temperom, uljem i pastelom, stilom bliskim apstraktnoj lirici, s osebujnim crtežima i naglašenim kolorizmom.

Izložba će biti otvorena do 26. svibnja, a prati ju katalog s tekstovima autorskoga tima.