Rodio se 1. ožujka 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., magistrirao 1988. godine s temom 'Poljica ‒ prostor i spomenici', a doktorirao 1994. s temom 'Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije'.

Usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Radio je kao kustos u Muzeju grada Splita od 1983. do 1986., od 1986. do 1998. radio je u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator savjetnik. Od 1998. bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2011. bio znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Od 1997. do 2014. predavao je Umjetnost baroka na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, gdje je izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.

Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za likovne umjetnosti bio je od 2010., a od 2004. bio je član suradnik. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu. Akademik Radoslav Tomić bio je autor ili koautor brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju: 'Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji' (1995.), 'Trogirska slikarska baština' (1997.), 'Splitska slikarska baština' (2002.), 'Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji' (2002.), 'Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije - Slikarstvo' (Zadar 2006.), 'Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije - Kiparstvo II', (Zadar 2008.). 'Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku' (2014.), 'Vrboska i njezine znamenitosti' (urednik i koautor; 2016.), 'Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku' (koautor; 2017.) i 'Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici' (2022.).

Bo je autor ili koautor mnogih izložbi, među ostalim i izložbe '1000 godina hrvatske skulpture' (Zagreb, 1991.), 'Hrvati: vjera, kultura, umjetnost' (Vatikan, 1999.), 'Dominikanci u Hrvatskoj' (Zagreb, 2008.-2009.), 'Zagovori sv. Tripunu. Umjetnička baština Kotorske biskupije' (Zagreb 2009.-2010.), 'Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima', (Zagreb, 2010. - 2011.), 'Tizian Tintoretto Vernoese. Veliki slikari renesanse' (Zagreb, 2011), 'Sveto i profane slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj' (Zagreb 2015.), 'Umjetnine iz privatnih zbirki Srednje Dalmacije' (Split, 2016.), 'Vlaho Bukovac (Zagreb, 2018.).

Sudjelovao u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru.