portret

Umro je Jean-Luc Godard, jedan od najvažnijih filmskih redatelja svih vremena

13.09.2022 u 11:12

Bionic
Reading

Filmski redatelj Jean-Luc Godard, 'otac' francuskog novog vala, preminuo je u utorak u dobi od 91 godine, objavio je list Liberation pozivajući se na osobe bliske francuskom redatelju

Godard je bio među najpriznatijim svjetskim redateljima, poznat po klasicima kao što su "À bout de souffle" (Do posljednjeg daha) i "Le mépris" (Prezir), koji su pomaknuli filmske granice i inspirirali mnoge redatelje desetljećima nakon njegova stvaralačkog vrhunca 1960-ih.

Godardovi su filmovi raskinuli s ustaljenim konvencijama francuske i svjetske kinematografije 1960-ih i pomogli su redefiniranju filmske umjetnosti, kao i načina na koji se filmovi snimaju. U filmsko stvaralaštvo ušao je nizom kratkih filmova i pisanjem u filmskom časopisu prije nego što je napuštenu Truffautovu ideju o sitnom kriminalcu i njegovoj djevojci odlučio pretvoriti u dugometražni film. Tako je snimio "Do posljednjeg daha", genijalni prvijenac u kojemu je odmah nametnuo svoj stil koji se temeljio na radikalnom eksperimentu. Godard je, naime, namjerno provocirao uvriježene standarde filmskog snimanja i gajio naizgled improviziran pristup snimanju filma. Htio je pokazati da u filmu ne bi smjelo biti tabua i granica, a radio je to na vrlo estetiziran i promišljen način koji je brzo stekao mnoge poklonike.

Jean-Luc Godard
  • Jean-Luc Godard
  • Jean-Luc Godard
  • Jean-Luc Godard
  • Jean-Luc Godard
  • Jean-Luc Godard
    +5
Jean-Luc Godard Izvor: EPA / Autor: JEAN-CHRISTOPHE BOTT

Obilježja njegovog filmskog rada bez kojih je kinematografija danas nezamisliva bili su, između ostalih, snimanje iz ruke, "jump cut-ovi" u montaži (tzv. skokovita montaža) i egzistencijalistički dijalozi koji su postajali referentne točke u popularnoj kulturi tih godina, ali i mnogo kasnije.

Izvor: Društvene mreže / Autor: n.n.

Godardov "filmski neposluh" obilježila je i jedna muza, Anna Karina, ikona francuskog novog vala i danska filmska glumica bez koje on u jednom periodu svoga stvaralaštva nije mogao zamisliti svoj film, a koja mu je kasnije postala i supruga (1961. godine). Odnos u njihovom braku, međutim, nije izgledao idealan kao na filmu i rastali su se prilično brzo, točnije 1965., četiri godine nakon što je briljirala u filmu "Une femme est une femme" (A woman is a woman), u kojemu je zapaženo i nadahnuto odigrala ulogu francuske prostitutke koja očajnički želi postati majka.

Izvor: Društvene mreže / Autor: n.n.

Osim u tom njegovom filmu, Anna Karina je glavne uloge odigrala i u Godardovim filmovima "Vivre Sa Vie" (Živjeti svoj život, 1962.), "Bande à part" (Neobična banda, 1964.), "Pierrot le Fou" (Ludi Pierrot, 1964.), "Alphaville" (1965.)..., u kojima joj je glumački par najčešće bio Jean-Paul Belmondo, jedan od omiljenijih Godardovih muških glumaca, kojega je proslavio ulogom u filmu "Do posljednjeg daha" koji je samom Godardu donio i nagradu za najboljeg redatelja na Berlin Film Festivalu.

Interesantno, Karina nije odigrala glavne uloge u najzapaženijim njegovim filmovima. U filmu "Le mépris" (Prezir, 1963.) Godard je izabrao raditi s Brigitte Bardot, dok je u filmu "À bout de souffle" (Do posljednjeg daha, 1960.) uloga novinarke Patricije pripala Jean Seberg. Još interesantnije - Anna Karina, navodno, nije igrala u filmu "Le mépris" zato što se scenarij tog Godardovog remek-djela temeljio na njihovoj teškoj vezi...

Izvor: Društvene mreže

Legenda kaže da je Jean-Luc Godard, tada novinar časopisa Cahiers du cinéma - koji je imao golem utjecaj na čitav francuski novi val i njegove redatelje - prvi put spazio Annu u reklami za sapun Palmolive. Ona je imala sedamnaest godina - tek je bila stigla u Pariz u nadi da će ostvariti manekensku karijeru - a on je bio deset godina stariji od nje. Privukla ga je na prvi pogled, i to toliko da je svim sineastima u svome krugu govorio da će upravo ona biti glavna uloga u njegovim budućim filmovima.

Tako je i bilo, ali ne bez problema. Naime, Godard je karizmatičnoj Anni ponudio manju ulogu u svom debiju "Do posljednjeg daha", ali ju je ona odbila kad je čula da je unutra i scena za koju bi se morala razodjenuti. Redatelj ju je upitao kako je onda snimala reklamu u kadi za Palmolive, ali ona mu je elegantno odgovorila da je tom prilikom "nosila kupaći kostim i da joj je voda bila do grla, a da je gola bila samo u njegovoj glavi“. Kada je Godard shvatio da talentirana i jedinstveno lijepa Anna Karina doista neće igrati ulogu koju joj je namijenio u tom filmu, čitav lik i sve scene vezane uz njega jednostavno je - obrisao iz scenarija.

Izvor: Društvene mreže / Autor: n.n.

Jean-Luc Godard, međutim, nije odustao i iduće joj je godine (1960.) ponudio ulogu u "Malom vojniku" (Le petit soldat, 1963.) koju je prihvatila, ali tek nakon što joj je majka potpisala ugovor za snimanje s obzirom da je Anna tada imala tek dvadeset godina. Iste godine glumi plesačicu Angelu u ranije spomenutom filmu "Žena je žena". Nakon što je za tu ulogu osvojila nagradu za najbolju glumicu na Berlin Film Festivalu, Karina je odustala od ideje manekenske karijere i posvetila se snimanju filmova s Godardom te se uskoro prometnula u ikonu francuskog novog vala.

Izvor: Društvene mreže / Autor: n.n.

Par je brzo postao "jedan od najslavnijih parova 1960-ih", a kritičari su njihov zajednički rad još tada nazivali "vjerojatno najutjecajnijim opusom u povijesti kinematografije."

Unatoč kritičarskom uspjehu, njihov odnos iza kulisa oduvijek je bio opisivan kao buran; svađali su se na filmskim setovima, Karina se često razbolijevala, a Jean-Luc još češće izbivao sa snimanja bez objašnjenja. Ipak su zajedno uspjeli snimiti osam filmova, od kojih su svi pronašli svoje važno mjesto u povijesti svjetske kinematografije.

Izvor: Društvene mreže / Autor: n.n.

Za mnoge ljubitelje filma nijedna riječ nije dovoljno dobra da opiše tog velikog redatelja. Godard, sa svojom raščupanom crnom kosom i naočalama s debelim okvirima, bio je pravi filmski revolucionar koji je od filmaša napravio umjetnike, stavljajući ih u rang s majstorima slikarstva i ikonama književnosti. Skovao je i kultni aforizam: “Film je istina u 24 sličice u sekundi", a bio je i oštrih političkih i intelektualnih stavova zbog čega su mu filmovi u tadašnjoj Francuskoj često bili i zabranjivani. Najpoznatiji slučaj jest onaj filma "Le petit soldat", koji je bio zabranjen od strane francuskih cenzora sve do 1963. godine. Godard se u tom filmu bavio tada najkontroverznijom temom u Francuskoj: primjenom mučenja u Alžirskom ratu. Osim francuskim zlodjelima u toj zemlji, Godard je bio intrigiran i Annom Karinom koja je prvi put s njime snimala: gledajući taj film, jasno je da je kamera vidno opčinjena glumicom... Tu se, navodno, i razvila njihova romansa.

"Nije važno odakle uzimate stvari - već kamo ih nosite", rekao je jednom prilikom Godard koji je u svojim filmovima često odavao počast umjetnicima svih vrsta koje je volio, a tu njegovu referencijalnost preuzeli su kasnije mnogi. Bio je omiljen brojnim redateljima koji su se filmom bavili iza njega, kao i studentima, kritičarima, sineastima svih vrsta. Quentin Tarantino često se navodi kao jedan od novije generacije redatelja koji su usvojili Godardovu tradiciju pomicanja filmskih granica, kao i Martin Scorsese koji je 1976. oduševio s "Taxi Driverom", uznemirujućim psihološkim trilerom o vijetnamskom veteranu koji je postao taksist... I nisu Tarantino i Scorsese jedini, mnogi redatelji i redateljice ugledali su se na Jean-Luc Godarda, kao i na mnoge njegove kolege koji su obilježili francuski novi val.

Godard, međutim, nije bio svačiji idol. Kanadski redatelj Xavier Dolan, koji je s 25 godina podijelio nagradu s tada osamdesetogodišnjim redateljem na filmskom festivalu u Cannesu 2014., volio je kontroverze jednako kao i sam Godard na svome vrhuncu, pa ga je tom prilikom nazvao "mršavim starcem" i "nikakvim svojim herojem".

U sedamdesetima su Godardovi oštri politički i intelektualni stavovi počeli gubiti na snazi, a njegov je rad potpuno izgubio utjecaj desetljeće kasnije. No, velikan se vratio. Njegov dugometražni film “U slavu ljubavi” iz 2001. bio je odabran za filmski festival u Cannesu, dok je “Film Socialisme” iz 2010. prethodio dodjeli počasnog Oscara iste godine (Godard ga nije osobno preuzeo). Njegov film “Zbogom jeziku” iz 2014. osvojio je nagradu žirija u Cannesu, a “Image Book”, koji je odabran za filmski festival u Cannesu 2018., dobio je jednokratnu “posebnu Zlatnu palmu”.

Jean-Luc Godard je rođen u bogatoj francusko-švicarskoj obitelji 3. prosinca 1930. u raskošnom pariškom sedmom arondismanu. Otac mu je bio liječnik, a majka kći Švicarca koji je osnovao Banque Paribas, tada slavnu investicijsku banku.