Biznis. Ova se riječ u 'Godini nasilja' često izgovara, sigurno više od sto puta, a ponajviše je izgovara glavni lik Abel Morales (Oscar Isaac), njujorški biznismen koji se upravo nalazi pred poslovnom ekspanzijom svoje tvrtke za distribuciju lož-ulja. Godina je 1981, a New York se nalazi usred vala nezapamćenog kriminala, s brojem ubojstava, silovanja i pljački koji nadilazi sve rekorde. Ali bez obzira na to, biznis je biznis, i u njemu nema previše prostora za lamentiranje nad urbanim kaosom, pa ni za pošten rad i moral.

I baš to je okosnica 'Godine nasilja' režisera i scenarista J.C. Chandora, jer Abel Morales je pošten i moralan biznismen. Ili barem tako voli misliti i tako se ponašati, pa se doista brine o svojim radnicima, trudi se držati svih zakona i propisa, svojim mušterijama pak nudi vrhunsku uslugu te posve surađuje u istrazi njegove branše koju provodi ambiciozni lokalni tužitelj Lawrence (David Oyelowo). Morales je uspješan biznismen koji je sam sebe stvorio, započevši na dnu poslovnog lanca. Petnaestak godina kasnije on je vlasnik uspješne firme i nove suburbane vile, otac dviju djevojčica te vjeran i odan suprug Anne (Jessica Chastain) koja u obiteljskoj firmi radi kao knjigovotkinja. Taj je uspon Morales postigao održavajući riječ, nudeći najbolju uslugu i držeći se pravila - on je utjelovljenje ostvarenog američkog sna, što se manifestira i kroz njegovo inzistiranje da sa zaposlenikom koji je također latinoameričkog porijekla razgovara na engleskom.

Ali ako je Morales pošten, ne znači da je takav i svijet oko njega, a 'Godina nasilja' u dva sata trajanja – koji pokrivaju otprilike mjesec dana radnje – sistematično lomi Moralesovo poštenje i iluzije, pokazujući da uspjeh u biznisu i poštenje mogu ići ruku pod ruku do određene razine, nakon koje više ne postoji pravi put nego samo onaj koji je najispravniji u odnosu na ponuđene, kako na kraju shvaća i Morales.

Režiser J.C. Chandor je 'Godinu nasilja' zamislio kao hommage genijalnim urbanim dramama Williama Friedkina (Francuska veza) i Sidneyja Lumeta (Serpico, Pasje poslijepodne) iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što mu u velikoj mjeri i uspijeva te je ovo film za odrasle koji od gledatelja traži da sam zbroji dva i dva, pa i neke malo kompleksnije misaone procese. Malo toga je eksplicitno u ovom filmu o biznisu i njegovoj neizbježnoj mračnoj strani, pa je takva i naslovna rola Oscara Isaaca, fascinantno podigranog i uvjerljivog kao odjednom na sve strane razapetog Moralesa. Kritičari su već spominjali kako je to uloga u rangu Pacinova Michaela Corleonea (iz prva dva 'Kuma' očito, nikako trećeg), što svjedoči ne samo o kvaliteti glume, nego i o tome o kakvoj je glumi riječ.

Isaac je već u filmu braće Coen 'Inside Llewyn Davis' pokazao nevjerojatan talent, no ova je uloga još bolja – on je autoritativan, ali nikad ne isisava zrak iz scene, nikad ne oduzima prostor drugim glumcima, plus ima onu ne tako često sposobnost kod glumaca, a to je da zna odglumiti razmišljanje. Tijekom 'Godine nasilja' Morales se nalazi u brojnim situacijama u kojima mora vrlo brzo donijeti dalekosežne poslovne odluke, a Isaac pokazuje da niti jedna od njih nije refleksna, nego rezultat tisuća hitrih kalkulacija, sučeljavanja argumenata i uvijek uključenog moralnog kompasa. Isaac sve to umije glumiti. Poput Michela Corleonea, i Abel Morales je previše inteligentan, ambiciozan i sposoban da bi si dopustio poraz (u jednoj sceni čak izjavljuje da mu je neuspjeh najveći strah), što znači da zna kako i sam sebe obmanuti kada počinje tonuti u korupciju i sumnjive dealove, koji možda jesu najispravniji put od ponuđenih, ali i dalje nisu ispravan put.

Iako Chandor zakazuje nekoliko puta kao scenarist, naročito u pozicioniranju poteza Moralesove supruge, koju kao beskrupuloznu novobogatašicu fantastično glumi Jessica Chastain, 'Godina nasilja' je samouvjereno režiran i snimljen film. Kamera Bradforda Younga podsjeća na rad Gordona Willisa u 'Kumu' – interijeri su uvijek slabo osvijetljeni dok su eksterijeri često spektakularno ekspresionistički – a savršeno su snimljene i montirane i dvije akcijske scene potjere, jedna u prvoj polovici, a druga pred kraj filma. Ipak, 'Godina nasilja' nema brz tempo jer Chandor igra na atmosferu, ne na efekte, čime se gledateljima ostavlja prostora da sami povezuju i zaključuju.

'Godina nasilja' nije bez mana, od kojih su najveće nedovoljno profiliranje nekoliko ključnih likova, kao i pretjerano korištenje deklamacijskih dijaloga (nekoliko ih doslovno počinje frazom 'kao što znate…'), ali je i dalje trenutno među najboljim filmovima na repertoaru. Bez obzira na to što je smještena na drugi kontinent i u prošlo doba, 'Godina nasilja' svojom slikom raspadajućeg New Yorka, ogrezlog u nasilju i korupciji, itekako reflektira i hrvatsku današnjicu, zapravo daleko više nego većina domaćih naslova.