Po ocjeni žirija Londonskog sajma knjiga, nagradu ste dobili zbog 'jedinstvene kombinacije kvalitetnog izdavaštva, inovacije i digitalnog marketinga'. Je li to vaša formula uspjeha?

Iznimno smo sretni i još uvijek ni sami pomalo ne vjerujemo da smo po ocjeni žirija Londonskog sajma knjiga i časopisa The Bookseller osvojili ovu prestižnu nagradu za najboljeg međunarodnog nakladnika. Spomenuta nagrada nam je velika potvrda za naš cjelokupan dosadašnji rad - za naše inzistiranje na kvaliteti, pomno biranje naslova i uvođenje novosti - te poticaj da i dalje što više i bolje koristimo nove medije, pokušavamo biti inovativni i da ne odustajemo od naše izdavačke politike. Što se tiče naše formule uspjeha, mi smo u vremenima kada je išlo bolje uspjeli dio sredstava uložiti u inovacije. Za dobar dio uspjeha zaslužan je i naš tim koji već niz godina radi zajedno.

Kako ste uspjeli, usprkos krizi, PDV-u, raspadu knjižarske mreže, padu standarda, pojavi e-izdavaštva i ostalih otegotnih okolnosti, prebroditi sve poteškoće i razviti se u jednog od najuspješnijih hrvatskih izdavača?

Izdavaštvo nije posao u kojem možete očekivati brzu i laku zaradu. Oduvijek smo vagali svaku poslovnu odluku, ulagali veliko znanje u svaki proizvod i mnogo vlastitog rada. Svi ti elementi uvelike utječu na naše poslovanje, no zbog krize koja je promijenila kupovne navike mnoge planove nismo uspjeli realizirati. Uvođenje PDV-a od pet posto, iako je to najmanja stopa PDV-a, snažno je utjecalo na naše poslovanje. Taj novac, a riječ je o 50 milijuna kuna na godišnjoj razini, nije vraćen branši, autorima, pa je svaka tvrtka taj dio preuzela na sebe. Takva štednja nije produktivna i posljedice se već vide kod mnogih nakladnika: izdavaštvo ne privlači najbolje mlade ljude i nema novca za investicije, što se odražava na stanje u sektoru, no još će se više vidjeti za koju godinu, kada ćemo upravo u inovacijama i segmentu e-poslovanja još više zaostati za inozemstvom.

Na kojim se inovacijama temeljila vaša poslovna strategija?

Teško je pobrojati, ali oduvijek smo se oslanjali na gerilski marketing, zatim smo koristili prednosti informatičkog okruženja i pazili na stalan razvoj upravo tih segmenata u informiranju publike. Također smo stalno uvodili inovacije u predstavljanju knjiga i njihovoj promociji. To je proces u kojem ništa nije zadano i za svaku knjigu treba imati drukčiji pristup i drukčiju priču jer svaka knjiga i sama priča svoju drukčiju priču.

Koliko su nastupi na europskim sajmovima knjiga utjecali na vaše poslovanje u smislu kontakata, kupnji autorskih prava i slično?

To je zasigurno pridonijelo našoj međunarodnoj prepoznatljivosti. Samostalni štand imali smo već 2003. na Frankfurtskom sajmu knjiga, a nakon toga smo se predstavljali na brojnim drugim sajmovima, od Leipziga, Varšave i Londona do Šarjaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Guadalajare u Meksiku, najvažnijeg sajma u Južnoj Americi. Ti su nastupi važni zbog poslovnih kontakata, ali i zbog toga što nam omogućavaju uvid u pojedine književnosti i razgovore ne samo s nakladnicima i agentima, već i piscima i književnim kritičarima. Također, omogućuju nam prodaju prava za objavljivanje knjiga naših, domaćih autora inozemnim nakladnicima, što također radimo niz godina, tako da su naši autori prevedeni na više od 20 svjetskih jezika, mahom u prestižnim nakladničkim kućama.

Na kakvom ste programu temeljili svoju izdavačku i poslovnu politiku? Naime Fraktura nikad nije objavljivala lako čitljive hitove, priručnike o samopomoći, niti trilere s potencijalom holivudskog blockbustera...

Od početaka smo se opredijelili za objavljivanje kvalitetne književnosti bez obzira radilo se o domaćim ili inozemnim piscima, zatim za kvalitetne prijevode i za način proizvodnje knjige u kojoj pazimo na svaki detalj. Objavljivali smo i bestselere, ali nikada nismo trčali za uspješnicama, već bismo se potrudili da ih prepoznamo prije drugih; tako je bilo, primjerice, sa Stiegom Larssonom, Gillian Flynn i Carlosom Ruizom Zafonom, no i tu nam je uvijek bila važna književna kvaliteta njihovog rada. Također, vjerujemo da kvalitetno štivo, koje nije prvoloptaško, čak kada je riječ o eksperimentalnijim formama ili stilski zahtjevnijim djelima, čitateljima daje istinski užitak te ga obogaćuje i otvara mu nove svjetove.

Koliko je vaš program publicistike koja se bavi poviješću dvadesetog stoljeća u poslovnom smislu bio isplativ i riskantan?

Taj ozbiljan i zahtjevan program, koji se temelji na nizu kapitalnih djela prijevodne publicistike, bio je riskantan jednako koliko je riskantna i cijela avantura bavljenja nakladništvom u nas. No mislim da ta djela ostaju, daju nam uvid u našu blisku prošlost i pomažu nam da razmislimo o tome gdje smo danas. Smatram da je nakladništvo ozbiljan i važan društveni posao, no i velika ljubav, nešto čime bih se jedino mogao baviti.

Koji je bio vaš prvi veliki poslovni uspjeh, a što smatrate promašajem?

Uvijek ima promašaja, iako je riječ o važnim knjigama, ali kada bi objavljivanje svake knjige bilo uspješno, tada bi izdavaštvo bilo lagan biznis. Prvi veliki uspjeh bilo nam je objavljivanje Ante Tomića i njegovog romana 'Ništa nas ne smije iznenaditi' te objavljivanje romana 'Čovjek bez sudbine' nobelovca Imrea Kértesza, a nakon toga bio je tu čitav niz uspješnih djela. Naročito sam ponosan na to što nas je Mirko Kovač, jedan od najvećih pisaca na ovim prostorima, odmah na početku prepoznao kao ozbiljnog nakladnika i povjerio mi da budem urednik njegovih knjiga.

Jednom ste izjavili da se Fraktura najviše financira od prodaje vlastitih izdanja. Možete li to objasniti na temelju brojki: Koliko godišnje objavljujete naslova, koje su naklade, koja je cijena proizvodnje i što se danas smatra bestselerom s obzirom na prodaju?

Fraktura se kao i svaki nakladnik najviše financira od prodaje vlastitih knjiga kroz razne kanale prodaje - knjižare, knjižnice, webshop, na sajmovima i slično. Pogon koji godišnje objavi 50-ak novih naslova relativno je skup i nijedna potpora ne može pokriti troškove, a kada se uzme u obzir to da kod nas nema jedinstvene distribucije, onda se vidi da je u ovim krajevima teže opstati negoli na razvijenim i uređenim tržištima zapadne Europe. Naklade su pale na povijesne minimume i kreću se od 500 do 1000 primjeraka za kvalitetne knjige, a hitom nazivamo svaku knjigu koja se proda u više od tisuću primjeraka. To stanje, zajedno s recesijom, koja traje već sedmu godinu, postaje neizdrživo za većinu nakladnika i veliko je pitanje što će se s nakladništvom i knjigom, ma koliko bili žilavi, događati u budućnosti. Kada k tome dodamo to da kvalitetna proizvodnja jednog prosječnog naslova od tristotinjak stranica iznosi oko četrdeset tisuća kuna, a u tu cijenu uključeni su samo troškovi tiska i vanjskih suradnika te autorski honorari, onda je jasno da je broj prodanih primjeraka u potpunom nesrazmjeru s troškovima te da pisci, prevoditelji i svi ostali u lancu knjige nisu adekvatno plaćeni za svoj rad.

Ove godine dobili ste obilnu potporu Ministarstva kulture u iznosu od 341 tisuću kuna za knjige te još 80 tisuća za Festival svjetske književnosti. Bi li vaš izdavački program i festival bilo moguće realizirati bez državne potpore?

Državna potpora nam je u ovim uvjetima smanjene prodaje iznimno važna. Ona na prvi pogled iznosi mnogo, no treba napomenuti da je riječ o potpori za izdavanje čak 37 naslova, uglavnom obimnih romana, knjiga poezije ili pak važnih publicističkih ili esejističkih djela. Ukupno će ta djela imati više od 20 tisuća kartica teksta i, kada se sve zbroji, Ministarstvo kulture sufinancira njihovo objavljivanje u iznosu od 20 posto ukupnih troškova.

Što se pak tiče Festivala svjetske književnosti, ove godine na Festival dovodimo, kao i prethodne dvije godine, niz važnih imena, a imat ćemo dvadesetak inozemnih gostiju iz Francuske, Mađarske, Finske, Izraela... Sam program širimo na još dvije nove cjeline: projekcije filmova snimljenih po književnim djelima, o kojima će biti riječi na Festivalu, te na iznimno zanimljiv segment vezan uz strip. Ove godine u fokusu nam je francuska književnost, što je i logično s obzirom na Festival Francuske u Hrvatskoj.

Neki podaci govore da je prodaja knjige u Hrvatskoj u zadnje dvije, tri godine pala za čak 50 posto dok se u europskim razmjerima spominje pad od 'samo' 10 posto. Kako se to odrazilo na poslovanje Frakture i koje ste mjere poduzeli kako biste održali proizvodnju?

Pad prodaje knjiga možda iznosi i više od 50 posto, no nažalost nemamo preciznih podataka, a sigurno je to da se objavljuje manje od 2000 novih naslova godišnje, što nas po broju objavljenih naslova na 1000 stanovnika svrstava na samo dno europskih zemalja. U drugim zemljama, također pogođenih ekonomskom krizom, poput Španjolske ili Grčke, taj je pad prodaje postojao, ali je bio manji nego kod nas. Na naše poslovanje to se odrazilo tako da nismo mogli zaposliti nove ljude, nismo uspjeli do kraja i kvalitetno obaviti mnoge započete projekte, prije svega u području digitalnog nakladništva, i morali smo zagrabiti u naše sada već presahle rezerve, koje smo htjeli prije svega investirati u nove ljude i nove projekte.

Nikad niste bili skloni kukanju, poput nekih drugih izdavača. Koje su osobine bitne za uspješnog izdavača?

Teško je to reći, ali mislim da je to prije svega ljubav prema knjizi i poslu koji radite, predanost radu te jasni kriteriji i netrčanje za pomodnim trendovima, a nadasve mnogo čitanja i spremnosti da stalno budete inovativni i upijate nova znanja.

Kako ste se tokom ovih godina krize i pada standarda, osobite srednje klase, koja najviše kupuje i čita knjige, nosili s problemom niske kulture čitanja u Hrvatskoj?

Kultura čitanja i kupovanja knjiga jest na niskim granama, no knjige se i dalje čitaju, što pokazuju statistike iz narodnih knjižnica. Knjige se osjetno manje kupuju, ne zbog pretjerane skupoće, jer danas prosječna knjiga košta manje nego 90-ih, već zato što je zamrla navika odlazaka u knjižare. Razloga ima mnogo, od današnjeg načina života do činjenice da knjižare više nisu mjesta u kojima se čitatelji ugodno osjećaju i žele se dugo zadržavati. Svjetski trendovi pokazuju da se vraćaju male obiteljske knjižare, gotovo jedine trgovine u kojima nije sve na principu samoposluživanja, čak i samoplaćanja. Knjiga spaja ljude, ona zahtijeva načitanog knjižara, osobu koja zna svoj proizvod, koja će biti u isto vrijeme i prodavač i psiholog i rame za plakanje i netko vrckav, dakle netko kome je knjiga stalno u središtu pozornosti. Bojim se da je kod nas premalo takvih knjižara.

Koliko država, odnosno lokalna vlast, sa svojim mjerama, primjerice PDV-om, pomaže odnosno odmaže hrvatskim izdavačima, primjerice smanjenjem potpore knjižnicama za kupnju novih izdanja?

Država, nažalost, a još više i lokalne uprave, ne prepoznaju važnost kulture i knjige kao jednog od najvažnijih, uz obrazovanje, segmenata našeg identiteta. Iako nisu spektakularni kao neka druga kulturna događanja, upravo su knjige i pisci oni koji najlakše mogu potaknuti nama toliko nedostajuću kulturu dijaloga. Relativno malim sredstvima i u relativno kratkom vremenskom roku kroz knjigu se mogu ostvariti brojni pozitivni pomaci od boljeg obrazovanja do sretnije i optimističnije zajednice.

S obzirom na to da oko 13 tisuća ljudi u Hrvatskoj izravno ili neizravno živi od knjige, a uz to knjiga nije obična roba, nego je i medij i društveno dobro, što predlažete - kako popraviti situaciju u izdavaštvu?

Nažalost, brojka od 13 tisuća ljudi je u posljednjih nekoliko godina značajno smanjena, pa danas od knjige i oko knjige živi možda tek sedam, osam tisuća ljudi. Mnogi obrazovani ljudi otišli su u druge poslove ili izvan zemlje i knjiga više ne privlači mlade ljude jer je cijela atmosfera vrlo negativna. Knjiga je temeljni kulturni proizvod i bez nje nema, kao što su mnoge studije dokazale, ni demokratskog društva, jer ona je najdemokratičniji medij. O tome kako popraviti stanje u izdavaštvu mogao bi se pisati cijeli podugački traktat, no ključno je da se stvori pozitivna atmosfera oko knjige. Po svim važnim manifestacijama oko knjige kao što je Interliber ili predstojeća Noć knjige vidi se da ljudi i dalje žele čitati i da im je knjiga važna, no takvu pozitivnu atmosferu moramo imati 365 dana u godini, jer bez knjige i čitanja nećemo ići naprijed.