Teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac podsjeća, za početak, da u kritičkoj noti koju je Hrvatskoj uputio State Department između ostaloga piše kako se među najvećim kršenjima ljudskih prava u ovoj zemlji ubraja i nasilje nad ženama, podrazumijevajući fizičko i psihičko nasilje. 

'Predstavnici vlasti u Hrvatskoj odgovorili su State Departmentu. U odgovorima - jeste li primijetili? - nijednom jedinom riječju ne spominje se ta gorka pljuska upućena našoj domovini. Kako to protumačiti? Zar u orbiti vladajućih žena nad kojom se vrši nasilje nije vrijedna pažnje, ne postoji? Zar u orbiti vodećih medija žena, koja je izložena nasilju, nije krajnja opasnost za našu budućnost? Napokon, zar u orbiti našeg društva, u većini, taj katastrofalan problem fizičkog i psihičkog nasilja nad ženama ne zaslužuje nijednu jedinu noticu obrane, pobune, bilo kakve reakcije? Za mene je to pitanje svih pitanja', kaže Gotovac.

Žena za proizvodnju sinova ili dekorativna barbika

Konstatira da u primitivnim društvima, nekada kao i danas, žena služi kao ona koja proizvodi sinove za moguće buduće ratove ili kao barbika koja svojim izgledom uljepšava svoj dom, svoje društvo. I tako dalje. 

'Žena kao osoba, kreativna i slobodna, žena kao stvaralac i kao znalac, žena kao pokretač drugačijih svjetonazora kod nas je često prokazana i osuđena kao vještica. Ponekad i od samih žena. Upravo one u takvom društvu imaju ugled i moć. Kako se ja kao žena, koja cijeli život želi biti - osoba, kako se mogu osjećati u tom kontekstu, u svojoj toliko željenoj domovini?', pita Mani Gotovac.  

Po pitanju pobačaja, Mani Gotovac odgovara da ne želi govoriti u obranu slobode žene da raspolaže svojim tijelom i svojim uvjerenjima.

'Želim govoriti u obranu djeteta koje se neželjeno rodilo. I o odgovornosti te žene koja ga rađa neželjenog. Hoće li se bilo tko spustiti s bilo kojeg brda ili brijega, prošetati ulicama naših gradova i pogledati u lice, u odjeću, u cipele, u tanjure tih žena koje će svom djetetu sutra ponuditi upravo to isto, ono što danas jedu ili oblače? Od čega će to dijete živjeti, kako će se školovati, gdje će tražiti posao? Hoće li ono uskoro biti nalik jednom od onog milijuna djece koja dnevno umiru od gladi po svijetu? Dok plamti pohlepa milijunaša za zdravim dijelovima tijela istog tog djeteta?', pita Gotovac.

Postavlja i završno pitanje na tu temu: kakve su psihičke predispozicije djeteta koje se već kao fetus osjeća neželjeno, suvišno, odbačeno? Odnosno, zabranom pobačaja, kolika je i kakva odgovornost prema našoj djeci, prema našim nasljednicima? 

Teatrologinja poručuje da nije osoba koja misli da može preporučiti ovu ili onu metodu.

'Mogu reći samo da iz svog iskustva vjerujem da nama ženama najviše može pomoći znanje, čitanje, rad na sebi… Ponavljam - znanje, ali ne i indoktrinacija. Ne ono znanje na koje nas prisiljava bilo tko. Već samo ono što nama, svakoj pojedinoj od nas, pomaže da radimo na sebi, da otvaramo vlastite obzore, da širimo razumijevanje prema svim različitostima od kojih se sastoji ovaj svijet. I da osjetimo u sebi ljubav za Drugoga', zaključuje Mani Gotovac.

Martina Bračić: Ne odobravam kada se diskriminacija koristi kao opravdanje

Martina Bračić, politologinja i magistrica znanosti europskih studija s London School of Economics, poznatija je kao vlasnica slastičarskog lanca TORTE i to te je svoj uspjeh doslovno izgradila, točnije zamijesila vlastitim rukama. Njezin pogled na položaj žena u Hrvatskoj najviše je definiran kroz posao i ona ne misli da postoji neka čvrsta definicija o tome u kojem su žene položaju u odnosu na muškarce ili na društvo.

'S obzirom na podneblje u kojem živimo, mislim da je velik dio te priče o potlačenom položaju žena stvar tradicije, a znamo i sami koliko se to teško mijenja. Iskustvo me naučilo da ljude dijelim na sposobne i nesposobne. Možda to surovo zvuči, ali znanje, kompetencija i rad u kombinaciji s integritetom i poštenjem ono je što će osobu dovesti do rezultata, bila ona muškog, bila ženskog spola', ističe Bračić.

U poslu je, kaže, susrela puno sposobnih žena, ali isto tako i onih nepoštenih, kvarnih, koje će ukrasti know-how i kopirati ideje, žene koje zlostavljaju druge žene.

'Nije situacija baš tako crno-bijela. Nije samo stav muškaraca prema ženama ono što definira žene i njihov uspjeh. I ono što ne odobravam to je kada se diskriminacija koristi kao opravdanje i često se zloupotrebljava. Početak svog radnog vijeka započela sam u Ministarstvu obrane, u ministarstvu muškaraca, i moram priznati da tamo nisam ni u jednom trenutku osjetila da sam diskriminirana. Bila sam mlada i obrazovana, ali sam procijenila da u tako velikoj instituciji za mene nema prostora za napredak i odlučila sam otići', otkriva Bračić.

'Žene mogu sve, samo se trebaju probuditi'

Potom ističe važnost izbora jer 'svi mi na neki način imamo izbor odlučiti hoćemo li negdje ostati ili otići, hoćemo li dopustiti da nas šef maltretira ili ne'.

'Da, ulozi su možda veliki, ljudi imaju kredite i nije lako napustiti posao. No nitko tko je spreman vrijedno i pošteno raditi ne mora biti u strahu da će biti bez posla. Znam koliko je meni teško naći dobre i pouzdane radnike, a kada dođe takva osoba, ja ju ne puštam. Smatram da je i to stvar izbora - hoće li netko odlučiti da će dobro ili loše raditi svoj posao, hoće li svaki dan doći na posao i napraviti nešto ili samo čekati da završi radno vrijeme. I zato, ponavljam, ne dijelim ljude na žene i muškarce, nego na one koji žele raditi i napredovati i na one koji ne žele. A kada to tako pogledate, svi dobiju mjesto u društvu koje zaslužuju', kazuje Bračić.

Što se tiče pobačaja, smatra da bi zakonska zabrana predstavljala velik korak unazad za Hrvatsku.

'Mislim da i u tome žene trebaju imati izbor, štoviše ako taj izbor imaju već godinama, potpuno je suludo da ga izgube 2017. godine. Ne mislim da su restrikcije bilo kojeg tipa djelotvorne u suzbijanju neke pojave. Ono što bi se dogodilo jest da bi porastao broj ilegalnih pobačaja ili putovanja u susjedne zemlje da se napravi pobačaj. Ako je žena odlučila da želi prekinuti trudnoću koju ne želi, neće ju ni država ni itko drugi spriječiti u tome', napominje Martina Bračić.

Generalno, problem žena je u tome što ne vjeruju u sebe iako mogu sve - samo se trebaju probuditi. 

'Žene su jako moćne, puno sposobnije i snalažljivije od muškaraca, odanije, intuitivnije, efikasnije, rade sto stvari odjednom. No s druge strane, nemaju dovoljno samopouzdanja, hrabrosti i imaju previše tolerancije. Rekla bih da su žene one koje se trebaju pozicionirati u Hrvatskoj, svaka treba raditi na sebi i biti u svom punom kapacitetu. Onda kada se možete uvijek pogledati u ogledalo, kada znate da živite tako da niste nikom ništa ukrali, da niste nikome naudili, da svoj život vodite odgovorno i pošteno, onda vam nitko ništa ne može', poručila je Martina Bračić. 

Tihana Lazović: Osjećam se ugroženo i bojim se

Mlada glumica s velikom karijerom Tihana Lazović s gorčinom primjećuje da su prava žena tema koja se potegne za 8. mart, dan prije i dan poslije, dok u ostatku godine i dalje raste broj žena koje trpe fizičko i psihičko nasilje, a njihovi zlostavljači prolaze bez adekvatne kazne.

'Muškarci su u većini poslova na istim funkcijama bolje plaćeni od žena, i dalje su muškarci na rukovodećim pozicijama brojniji od žena, počevši od politike pa nadalje. Ne čudim se tome da su žene i danas, u 21. stoljeću, i dalje potlačene, i dalje neravnopravne naspram muškaraca, i dalje diskriminirane kad živimo u državi u kojoj većina i dalje misli da je homoseksualnost bolest, da je sve što je drugačije bolesno i iskrivljeno. Duboko sam potresena inicijativama koje si daju pravo određivati s kim ću leći u krevet, jesam li u braku, koliko i imam li djece... Ulazi mi se u kuću, u krevet, a naposljetku i u maternicu. Kao žena, osjećam se ugroženo i bojim se', otkrila je Tihana Lazović.

O temi pobačaja, odnosno prava žene na izbor, imala je što pokazati u novom projektu Montažstroja pod nazivom 'Cijankalij'.

'To je multimedijalan projekt u kojem igram mladu djevojku koja stjecajem raznih okolnosti, a najviše zbog siromaštva, odluči ne zadržati dijete i pobaciti. Međutim, doktor joj odbija pomoći, pozivajući se na priziv savjesti te ona odlazi ilegalno obaviti pobačaj. Što se dalje dogodi, moći ćete pratiti kad izađe taj projekt. Nitko nema pravo određivati što ću ja sa svojim tijelom, a ponajmanje država. Žena nije inkubator. Zabrani li se pobačaj ili se doktori budu pozivali na priziv savjesti, žene će na pobačaj odlaziti u drugu državu ili će to obavljati ilegalno, odnosno u lošim uvjetima, u kojima mogu ugroziti svoj život', upozorava Lazović.

Što je, po njezinom mišljenju, najveći problem žena u Hrvatskoj?

'Mislim da je u temelju nešto trulo. Mladi ljudi okruženi su iskrivljenim vrijednostima. Nedavno sam napravila profil na Instagramu, a na tim društvenim mrežama isključivo su mlade i jako mršave, 'savršene' djevojke. Neću biti licemjerna, i na mene, kao na glumicu, utječe taj nametnuti standard. 'Najvažnije je da dobro izgledaš', 'predebela si', 'premršava si', 'lice ti je ovakvo, onakvo'... Iskreno, u takvom društvu ne znam na koji način ostati svoj, promišljati i razvijati se... Trebalo bi raditi na edukaciji mladih jer svi gore navedeni problemi pokazatelji su nerazvijenog društva koje je posljedica needuciranosti pojedinaca što ga čine', preporučila je Tihana Lazović.