Vincent Willem van Gogh (1853 – 1890) zasiguno je jedan od najpoznatijih ukletih umjetničkih genijalaca kojih nije manjkalo, naročito nakon romantične revolucije. Prototip siromašnog i neshvaćenog genijalca, revolucionarnog slikara kojega se za života smatralo luđakom i pretencioznim mazalom, Van Gogh je kroz 20. stoljeće narastao do jednog od najvećih slikara svih vremena te više nikoga nije briga što za života nije prodao niti jednu sliku, kako kaže legenda.

Van Gogh nije imao sreće s kolegama, pa se tako prijateljstvo s Gauguinom pretvorilo u rivalstvo, niti sa ženama, niti sam sa sobom, te si je u napadu živčanog rastrojstva prije 126 godina odsjekao uho britvom.

Da nije bilo slikareva brata Thea, Van Gogh bi neupitno imao još nesretniji život, ali mu spasa nije bilo pa je umro relativno mlad u 37. godini života ranivši se smrtno pištoljem. Odsječeno uho je pak postala kulturalna referenca opće prakse, simbol ludih umjetnika i frustrirane strasti, pa je sada pretvoreno i u umjetnički rad, zahvaljujući tehnologiji 3D printera i genetici.

Umjetnica Diemut Strebe je tri godine radila na uzgajanju uha od Van Goghova genetskog materijala, koji je prvo tražila na pismu iz 1883. godine, konkretno na donjoj strani poštanske markice. U institutu u Švicarskoj 2012. godine pokušalo se ekstrahirati Van Goghov uzorak DNK s pisma, ali nije bilo dovoljno materijala, pa je Strebe dobila genetski materijal od prapraunuka Vincentova brata Thea, koji je 'jednom šestinom genetski povezan sa slikarom'.

Ispostavilo se da je Lieuwe van Gogh također umjetnik koji je kolegici rado donirao komadić hrskavice iz uha, iz kojega je uz pomoć tima znanstvenika umjetnica pomoću 3D printera stvorila Van Goghovo odsječeno uho!

'Živi i zdravo je', kaže Strebe o uhu, a značenje svojeg djela ostavlja otvoreno za interpretaciju. Umjetnica kažu kako ju je potaknulo pitanje o gubljenju identiteta ako se izgubi dio sebe, što se je na kraju rezultiralo uhom u plastičnom prezentacijskom okviru ispunjenom posebnom tekućinom koja biološki materijal održava svježim.

Diemut Strebe ističe da je uho 'tek genetski aspket projekta', koji se sastoji i od zvučne instalacije koja stimulira uši posjetitelja da čuju 'neuronsku oluju'. U tom nepoznatom zvuku je skriven dio našeg identiteta, poručuje autorica instalacije 'Sugababe', koja ipak najviše pažnje plijeni 'printanjem' Van Goghova uha od genetskog materijala njegovih preživjelih srodnika.

Nakon Njemačke, odnosno ZKM-a u Karlsruheu, 'Sugababe' se seli u Ameriku, instalacija će biti izložena u New Yorku na proljeće 2015.