Kako ste započeli suradnju s Huffington Postom kao jedna od njihovih blogerica?
Sasvim slučajno. Na ovogodišnjem festivalu kreativnosti Cannes Lions, Arianna Huffington držala je predavanje mladim lavovima kojem sam prisustvovala. Između ostalog, rekla je i da joj se jave oni koji imaju želju da pišu za HuffPo, što sam ja i učinila. I tako je počelo.

Je li Vam to pomoglo u karijeri, donijelo nove poslovne ponude?
Jest, pogotovo ako računamo ponudu jednog engleskog mjesečnika namijenjenog kućanicama preko 35 godina da napišem članak za njih. Međutim, oni su shvatili da se baš i ne mogu povezati s njihovim čitateljicama s obzirom na svoje godine i obiteljsko stanje. A ja sam shvatila da možda ne zvučim baš kao što mislim.

U jednoj od kolumni kritizirate sve prisutniju pojavu u korporativnom svijetu – duge radne sate koji nužno ne znače i veću produktivnost. Mislite li da bi i poslodavci u budućnosti mogli prihvatiti takav način razmišljanja?
Iskreno se nadam, ali teško. Ljudi ne vole promjene, a mnogi i dalje izjednačuju uspjeh sa stupnjem 'zauzetosti'. Poslodavci možda djeluju kao da žele da njihovi zaposleni budu sretni, osiguravaju im besplatnu i kvalitetnu hranu na poslu, teretanu, pa čak i dječji vrtić... Ali sve to vodi ka tome da se još više vremena provodi na poslu, a ne manje. Dok zbilja ne shvatimo koliko umor negativno utječe na učinkovitost i koliko je osvježenje u vidu 'vannastavnih' aktivnosti bitno za nju, nema promjene.

Iz današnje perspektive sve veće nezaposlenosti i sve veće potrebe za učinkovitosti, čini se kao da je perspektiva daljnjeg povećanja radnih sati (sve manjeg broja zaposlenih) neminovna. Tehnologija, čini se, ipak nije puno pomogla. Što se Vama čini, kako će izgledati tržite rada za par godina? Hoće li se povećavati broj radnih sati? Naše radne navike?
Teško je reći. U našoj industriji, sigurno ćemo imati dojam da radimo više za manje, kao što je to slučaj od početka krize. Tržište rada bit će još konkurentnije, a pronaći talentirane ljude sve teže. Ovih se dana piše o prijedlogu da se ide u mirovinu sa 67 godina, što bi svakako utjecalo na dinamiku tržišta rada. Mladi će osjećati velik pritisak, naporan rad bit će obavezan kako bi se zadržao posao, tako da ništa od onog sna da radiš s neke egzotične plaže jer tvoja fizička prisutnost na poslu nije potrebna. S druge strane i stariji će osjećati pritisak, jer znaju da moraju dugo trajati i da su sve veće šanse da prije dočekaju smrt nego mirovinu. Bit će im potrebna velika doza agilnosti kako bi ostali relevantni i interesantni poslodavcima te kako bi izbjegli da postanu obični storytelleri koji gnjave ostale kolege o tome 'kako je to nekad bilo'. Bez obzira na to, svima će biti neophodan kontinuiran rad na sebi, jer vjerujem da će biti sve manje ljudi koji će se tijekom svog radnog vijeka baviti samo jednom profesijom.

Najavljeno je da ćete na konferenciji Sempl govoriti o aplikacijama. Koja je tajna kreiranja profitabilne aplikacije?
Kao i kod bilo kog drugog proizvoda, tajna je u razumijevanju ljudske prirode i potreba. Od toga kako i za što određena demografska grupa koristi mobilni uređaj, do toga što to znači u odnosu na njihovu dnevnu rutinu, obitelj, prijatelje, partnera. Što im je bitno, kako sebe i svoju okolinu vide, što cijene a što ne… Bez toga su aplikacije samo rješenja bez problema.

Je li dovoljna samo dobra ideja? Neće li tržište postati prezasićeno aplikacijama? Kako se korisnici, a kako oglašivači mogu snaći u tom moru aplikacija?
Nažalost, dobra ideja nije dovoljna. Neophodna je i dobra izvedba. Kao što je Bill Bernbach rekao: 'Execution becomes content in a work of genius.' Loša izvedba može itekako zasjeniti ideju, a u slučaju aplikacija, dobra izvedba može učiniti da loša ideja djeluje fenomenalno. Pogledajte samo Angry Birds – gola ideja da se gađaju svinje pticama iz praćke većini bi ljudi djelovala potpuno glupo bez toga da vidite prijedlog izvedbe. Ne mislim da je tržište zasićenije aplikacijama nego drugim proizvodima. Živimo u moru brendova, proizvoda, reklama, platformi, uređaja pa tako i aplikacija. To je možda balon koji će pući, jer postoji gomila aplikacija koje postoje bez nekog vidljivog cilja i čiji su se developeri nadali da će imati milijune korisnika i da će ih kupiti Facebook/Google/netko treći. Kako se snaći? Oglašivači, naravno, uz pomoć agencija.
Korisnici – kao i za sve ostalo kroz word of mouth, najmoćniji medij.