Iako se otvaranje 55. Splitskog ljeta naizgled nije odmaklo od tog uhodanog scenarija, ipak je bilo nekoliko značajnih promjena. Naime, uvriježena praksa otvaranja Splitskog ljeta, za koju se slobodno može reći da mu je postala i zaštitni znak, dugo je bila operna premijera na Peristilu. No ove godine, umjesto kakvog Verdijevog ili Puccinijevog klasika, Splitsko ljeto otvoreno je scenskom kantatom Carla Orffa 'Carmina Burana' na najvećem gradskom trgu, Prokurativama.

Odmah na početku valja reći da su službene najave zavele izvedbu 'Carmine Burane' pod operno-baletnu premijeru, najavljujući je kao spretni kompromis između recesijskog rezanja budžeta i poštivanja tradicije. Prozaično rečeno, kombinacija '2 u 1' nije sama po sebi nikakav indikator ili inhibitor moguće kvalitete izvedbe, no valja priznati ono očito, a to je da je Splitsko ljeto, nakon dugo vremena, ostalo i bez samostalne operne i bez samostalne baletne premijere.

'Carminu Buranu' napisao je 1937. godine njemački skladatelj Carl Orff kao scensku kantatu, temeljenu na srednjovjekovnim pjesmama pronađenim u jednom štajerskom benediktinskom samostanu. Tekstovi, napisani na kombinaciji kasne latinštine, staronjemačkog i starofrancuskog govora su iznimno svjetovne tematike: govore o slavljenju životnih užitaka, dolasku proljeća i ljubavi. Kantata je uokvirena zborskim dijelom 'O, Fortuna', koji nosi glavnu tematiku skladbe, prolaznost života prikazanu kroz sliku hirovite božice Fortune. Upravo je taj zborski dio najzaslužniji za golemi popularni uspjeh skladbe koja je u naše doba postala omiljena glazbena podloga za bezbroj reklama i fantastičnih holivudskih blockbustera. Dakle, kao jedno od najpopularnijih djela klasične glazbe, 'Carmina Burana' garantira skoro siguran uspjeh i kod šire publike. Orffova glazba je direktna, komunikativna, melodijski repetitivna i ritmički snažna.

No otvaranje velikog ljetnog festivala nikad nije samo umjetnički događaj, već nosi i svoju reprezentativnu funkciju, ako ne nacionalnog, onda barem snažnog regionalnog značaja. Kao dodatno podcrtavanje vanumjetničkog upliva u kulturni festival, našao se i inauguralni govor aktualnog splitskog gradonačelnika Željka Keruma. Taj je govor nedavno bio čak i tema kolumne jednog dnevnog lista. Gradonačelnik je odlučio iskoristiti prigodu za iznošenje nove serije postizbornih obećanja, mahom građevinske provenijencije, posve ignorirajući očitu činjenicu da otvara kulturni festival. Valja primijetiti da je dio publike bio bezrezervno oduševljen iznesenom serijom obećanja te je umetao pljesak na svaku pruženu priliku, točnije, na svaku pauzu i zastajkivanje u njegovom diskursu (nota bene: govor je bio kratak, no takvih je prilika bilo nekoliko).

Youri Vamos imao je, bez daljnjeg, jednu od najzahtjevnijih uloga u izvedbi. Naime, on je bio istovremeno režiser, koreograf, dramaturg, kostimograf i scenograf, a ostaje na nama da to interpretiramo kao kreativnu svestranost ili još jednu recesijsku mjeru kompromisa. Njegovo koreografsko čitanje u osnovi naglašava senzualne i tjelesne elemente prisutne u Orffovoj skladbi. Koreografija na trenutke previše doslovno prati glazbu, točnije, snažne ritmičke promjene Orffove partiture, a najbolja koreografska rješenja nastajala su u onim trenucima kada se nastojala ispričati samostalna priča, koja slijepo ne prati glazbu. Umjesto ilustracije glazbe pokretom ili neoklasičnog formalizma baletnih figura, s kojima splitski ansambl ponekad ima vidljivih problema, posebice u grupnim koordinacijama, radije bismo gledali univerzalnu priču pokreta.

Solističke dionice soprana, tenora i baritona u 'Carmini Burani' nisu duge, no iznimno su vokalno zahtjevne te ne dopuštaju nikakve kompromise. A unatoč jakom razglasu i mikrofonima, jedini član solističke postave koji je partituru iznio skladno i bez naprezanja bila je mlada sopranistica Ivana Kladarin. Zbor i orkestar bili su pod snažnim ravnanjem maestra Ive Lipanovića, što 'Carmina Burana' svakako i zahtijeva.

Ako bismo krenuli sažeti izvedbu na Prokurativama, mogli bismo reći da se radilo o večeri snažnih kontrasta. Negdje između dugog, zamornog i protokolarnog otvaranja te relativno kratke scenske kantate (izvedba traje malo više od sata), sa snažnim putenim predznakom, negdje između politikanskog govora gradonačelnika i geste otvaranje kulturnog festivala, između obnaženih baletana i statičnog zbora i solista na istoj sceni, 'Carmina Burana' ipak je požnjela velik uspjeh kod publike. Možda ipak prije svega Orffovom zaslugom.