Ni hrvatska čitateljska publika nije odoljela senzaciji zvanoj Sally Rooney, naprotiv - čini se da ova mlada irska spisateljica čiji je četvrti roman upravo preveden na hrvatski jezik iz dana u dan ima sve više i više obožavatelja. Njeni su romani postali slika generacije, i ne samo milenijalaca, nego i slika suvremenog svijeta – ljudi i njihovih odnosa. Povodom njezinog najnovijeg romana Intermezzo, fenomen Sally Rooney pokušavamo raščlaniti uz pomoć komparatistice Maše Grdešić i prevoditeljice njezinih djela na hrvatski, Patricije Horvat
Sally Rooney rođena je 1991. u irskom Castelbaru, a američku i englesku književnost diplomirala je na Trinity Collegeu u Dublinu gdje živi i radi. Svoj roman prvijenac Razgovori s prijateljima objavila je 2017. godine dok je još završavala studij američke književnosti te je njime odmah privukla pažnju književne kritike. Rooney je zahvaljujući ovom romanu po izboru The Sunday Timesa 2018. proglašena najboljim mladim piscem, a roman se našao u užem izboru brojnih nagrada poput prestižne nagrade Dylan Thomas za mlade pisce, nagrade skupine Kerry za najbolji roman godine, nagrade Rathbones Folio te nagrade International Dublin Literary Award. Njezin drugi roman Normalni ljudi nominiran je 2018. godine za nagradu Man Booker, nagradu Dylan Thomas i nagradu Women’s Prize for Fiction, a roman su u obliku serije ekranizirali Hulu i BBC.
Intermezzo koji je u prijevodu Patricije Horvat upravo objavila Fraktura, prema Guardianu je "izvrsni nastavak pisanja zbog kojeg je Rooney postala globalni fenomen, te ujedno i filozofski ambicioznije, stilski raznovrsnije, katkad uznemirujuće i sveukupno neobičnije", a New York Times piše kako je to "mudra, dojmljiva i duhovita knjiga".
"U njezinoj je prozi toliko suzdržanosti i melankolične dubine da će, dopusti li da se brane otvore, odnijeti žedna čitatelja u more. Rooneyina iznimna pronicavost i energija tjeraju nas da bez daha čitamo dalje. Intermezzo nam pruža srce na dlanu", navodi NYT.
Grdešić: Rooney je pogodila u žicu
Maša Grdešić, profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe kako se za Sally Rooney zainteresirala nakon što je pročitala njena dva romana, jer je ponudila novi i zanimljiv način pisanja o emocijama i emocijama u odnosima između mladih ljudi.
"Kombinira jasnu i eksplicitnu političku poziciju, marksističku poziciju, tako da naglašava povezanost između ljudi koja je uvijek smještena u neki društveni i ekonomski kontekst. U svakom novom robu isprobava i neke pripovjedne tehnike, nove oblike fokalizacije. Svaka knjiga je drugačija u formalnom smislu. Popularno mišljenje o njoj previđa da se u svakoj novoj knjizi trudi donijeti nešto novo iako se čini da na sadržajnoj razini ostaje sve isto", izjavila je Maša Grdešić za tportal.
Rooney je, smatra ova profesorica s Filozofskog fakulteta, "pogodila u neku žicu, postala planetarni fenomen koju više čitaju žene nego muškarci pa zato izaziva i kritike, ali i mržnju, jednog dijela čitateljstva".
"Trebamo biti oprezni kad se takav tip mržnje i negativne kritike pojavi jer znači da imamo posla s fenomenom koji je uznemirio granice onog što se smatra dobrom književnosti i službenom kulturom. To se uvijek događa kad se pojavi mlada žena koja piše o ljudskim odnosima i emocijama, pa još i jako dobro zarađuje. Uzjogunila je Sally Rooney službenu kulturu koja pokušava uspostaviti nadzor nad time što znači prava književnost, a to po njima, ne mogu biti knjige o ljubavi, emocijama i seksu, pa je onda smještaju pod književnost za mlade ili žanrovske ljubiće. Stalno pokušavaju podvući crtu da to što ona piše nije dobra književnost", dodaje Grdešić. Uzrok je iracionalan, kaže Grdešić, jer se emocije vezuju primarno uz ženstvenost, a racionalnost uz muškost, pa zato Rooney izaziva tako negativne kritike kod dijela publike i kritike.
Patricija Horvat: Odnos dvojice braće kompleksniji od ijednog do sada
Prevoditeljica Patricija Horvat pak objašnjava kako nije sigurna da je otkrila univerzalnu tajnu Sally Rooney, ali da joj se najviše svidjelo, već u njenom prvom romanu je, snažan pripovjedni glas.
"To mi je i kao čitateljici i kao prevoditeljici možda najvažnija dimenzija svakoga književnog djela – koji je vrlo spontan, iskren i zavodljiv. Oni koji su čitali njezine prethodne romane znaju da su u njihovu središtu uvijek složeni međuljudski odnosi, i to prije svega ljubavni – čitali smo već kod nje i o gay parovima, i o preljubnicima, i o ljubavima obilježenima klasnim razlikama – ali i prijateljski. Štoviše, često se ljubav i prijateljstvo miješaju, što dodatno komplicira odnos. Jedan takav par imamo i u novom romanu, u kojem autorica istražuje poliamoriju te vezu mlađeg muškarca i prilično starije žene", izjavila je Patricija Horvat za tportal.
U Intermezzu je, kaže Horvat, otišla i korak dalje pa imamo kompleksni odnos dvojice braće možda je moćnije dočaran od ijednog odnosa o kojem je dosad pisala.
"Žao mi je što je dva (od tri) ženska lika prikazala prilično dvodimenzionalno, samo iz očišta protagonista, umjesto da im je dala punopravni glas, a omiljeni su mi dio romana nježne sekvence posvećene jednom prekrasnom psu. Općenito govoreći, ovo mi je dosad najdraži roman Sally Rooney (što se nadam da ću reći i za sve sljedeće), vjerojatno ponajprije zbog toga što je prevoditeljski bio najizazovniji: pojedini dijelovi romana, uglavnom oni u kojima se predstavlja stariji brat Peter, pisani su naime stilom dosad neuobičajenim za autoricu, bliskom struji svijesti, što je u izvorniku stvorilo krasan ritmični učinak, koji sam se potrudila prenijeti u hrvatski jezik", dodaje Horvat.
Čitatelji će, napominje prevoditeljica, u početku možda biti malo zbunjeni, ali vjerujem da će se brzo naviknuti i da će u njima proizvesti željenu ugodu čitanja teksta koji slijedi tok misli.
"Sally Rooney ponovno otvara vrata u svijet suvremenih mladih ljudi i približava nam njihove strepnje, nade, želje i osjećaje te nam ih, prodirući u dubinu njih samih i njihova odnosa prema ljudima oko sebe, približava toliko da u nama budi razumijevanje i empatiju i za one s kojima se možda ne možemo poistovjetiti niti ih na prvi pogled razumjeti. A upravo je u tome veličina dobre književnosti: pobuditi u nama snošljivost prema drugom i drukčijem", izjavila je Horvat.