'Svaki dan se pitam zašto mi je život ispao ovako', piše spisateljica milijunašica imena Alice svojoj prijateljici Eileen u knjizi 'Divni svijete, gdje si', koji je na hrvatskom jeziku u rujnu objavila izdavačka kuća Fraktura. 'Nikad se nisam reklamirala kao psihološki snažna osoba, sposobna izdržati opsežna javna ispitivanja svoje osobnosti i odgoja', nastavlja se jadati Alice, a isto za sebe može reći i autorica Sally Rooney jer se s iznenadnom slavom ne snalazi baš najbolje.

'Ovo zvuči užasno, ali trudim se ne doživjeti emocionalni slom zbog još više publiciteta. Sviđa mi se moj kontrolirani život. Živim na selu i volim biti u nekoj vrsti osamljenosti, u kojoj mi je glavna stvar moj posao', rekla je u srpnju za The New York Times Rooney, spisateljica koja sa suprugom Johnom Prasifkom živi nedaleko od grada Castlebara na zapadu Irske.

Na njezinu žalost, ta razina izolacije više nije moguća.

Umorna od slave

Od objavljivanja njezina prvijenca 'Razgovori s prijateljima' i romana 'Normalni ljudi', koji se 2018. našao na popisu za nagradu Booker, 30-godišnja Rooney postala je svojevrstan celebrity, među kritičarima hvaljena autorica čiju popularnost na neki način zasjenjuju same knjige, a čak i među onima koji nisu pročitali nijednu riječ koju je napisala.

Nazivali su je prvim velikim romanopiscem među milenijalcima i 'Salingerom generacije Snapchata'. Na čitanju knjige u Brooklynu 2019. godine privukla je toliko brojnu publiku da se događaj iz knjižare preselio u obližnju crkvu. The Wall Street Journal u kolovozu je pisao kako se na eBayu besplatne kopije 'Divnog svijeta' namijenjene prodavačima knjiga prodaju za 200 dolara.

'Divni svijete, gdje si' usredotočuje se na prijateljstvo Alice i Eileen, asistentice urednice u književnom časopisu, koje ulaze u tridesete godine i razvijaju ljubavne odnose – Alice sa skladištarom Felixom, a Eileen s prijateljem iz djetinjstva, političkim savjetnikom Simonom.

Rooneyin lik Alice nakon dva objavljena romana zapada u psihološke poteškoće, a autorica kroz nju kanalizira način rada i razinu pažnje koju je i sama teško podnijela. 'Nadam se da neću požaliti što ovo kažem, ali mislim da sam zato morala napisati ovu knjigu. Zato što su mojim životom jedno vrijeme dominirali uspjesi prethodna dva', kaže Rooney.

Međutim namjera joj nije bila staviti težište priče na iscrpljenog milijunaša. 'Moj je tata za život zarađivao popravljajući telefonske linije. Nemam obiteljsku pozadinu u kojoj nema ljudi poput Felixa', kaže Rooney.

Svi gube, osim kapitalizma

Svjesna je toga koliko bi pisaca ubilo da se nađe u njezinoj poziciji, ali u tome i jest njezina poanta: svi gube, osim kapitalizma. 'Fama oko autorstva zapravo nikome ne koristi, čak ni ljudima za koje se čini da imaju najviše koristi od toga', kaže Rooney.

Financijski gledano, celebrity industrijski kompleks (društveni i ekonomski konstrukt koji uključuje simbiotski odnos slavnih osoba i poslovnih korporacija, op.a.) od iznimne joj je koristi. Kao marksistkinja, Rooney misli da bi trebala biti plaćena za pisanje knjiga, samo ne višestruko više od njezina muža koji podučava matematiku u srednjoj školi ili više nego bilo tko drugi tko je plaćen za ono što radi.

Roman 'Divni svijete, gdje si' Rooney je počela pisati 2018. godine, prije objavljivanja romana 'Normalni ljudi'. Nastavila ga je pisati tijekom stipendije u Cullman Centru Javne knjižnice u New Yorku, u jesen 2019. godine. Bilo joj je to prvi put da živi u inozemstvu.

Književnu slavu stekla je već do tada svojim prvim romanima, ali prikazivanje BBC-jeve i Huluove serije 'Normalni ljudi' na vrhuncu pandemije u travnju 2020. podiglo je sve na drugu razinu. 'Kad pogledam unatrag, gotovo me užasava to koliko sam malo znala o onome u što se upuštam', kaže o koautorstvu televizijske adaptacije i ogromnom odjeku koji je taj projekt imao.

Nakon prikazivanja serije Rooney se vratila romanu 'Divni svijete, gdje si'. Ponovno je počela raditi na ranijim dijelovima romana i pomislila da je u tom trenutku slavnija od Alice. 'Ne znam bi li mi se to više moglo dogoditi. Moj je život postao toliko lud da ga ne mogu strpati ni u knjigu', kaže Rooney te je odbila sudjelovati u nadolazećoj TV adaptaciji romana 'Razgovori s prijateljima' da bi se usredotočila na najnoviji roman.

Novim romanom počela se pitati kako uopće pisati

Napisani samo nekoliko presudnih godina ranije, u njezinim dvadesetima, romani 'Razgovori s prijateljima' i 'Normalni ljudi' gotovo su se izlijevali iz njezina pera. 'Možda nije najprikladniji način da to kažem, ali nastajali su bez pažljivog razmišljanja i istraživanja. Nisam razmišljala o tome što je glas, što je protagonist. To je bilo tako prirodno da su se sva ta pitanja sama sebi odgovarala kako sam pisala', kaže Rooney.

Kad je stigla u New York, pritisci su se već nagomilali pa se počela brinuti da će popusti pod teretom i nikad više neće pisati. 'Počela sam se pitati kako uopće pisati, kao da to nikad prije nisam činila', kaže Rooney i dodaje da su joj se svi njezini likovi ušetali u mozak, uključujući četiri lika u središtu priče 'Divnog svijeta', no morala je naći prave odnose za njih.

Borila se s tim odnosima u New Yorku, a kad se vratila kući na početku pandemije u ožujku 2020. godine, pisala je verziju za verzijom. Pisala je u prvom licu, u trećem, potpuno epistolarno, ali ništa od toga nije djelovalo onako kako je željela.

Te svoje pokušaje opisuje kao razliku između djeteta koje organski uči hodati i odrasle osobe koja ponovno procjenjuje svaki mišićno-koštani pokret uključen u stavljanje jedne noge pred drugu. 'Pišući ovu knjigu, sjela sam i pomislila - čekaj malo, što je to roman? Čini se da ih pišem, ali što su oni?

Da bi to shvatila, čitala je. Mitchell S. Jackson, dobitnik Pulitzerove nagrade koji je bio stipendist njujorške knjižnice kad i Rooney, kaže da je ona ondje vjerojatno bila najdiscipliniranija osoba. 'Kad bi rano ujutro došla u njihove urede, zatvorila bi vrata, spustila rolete i radila', kaže Jackson. Kad bi se pojavila, ostale je stipendiste impresionirala svojim znanjem, od poznavanja pretkršćanskih sustava vjere, preko suvremene marksističke nauke, sve do osnovne internetske kulture. Istraživanje je bilo njezin način da procijeni zašto uopće piše.

Za nju je etika fikcije jako vezana uz etiku življenja. 'Kad živite u vrijeme ogromnih povijesnih kriza i zabrinuti ste zbog toga, kako možete opravdati to da stvar kojoj ste odlučili posvetiti svoj život čine lažni ljudi koji jedni s drugima imaju izmišljene ljubavne afere?' pita se Rooney.

Ponekad se osjećala i kao da je njezin rad obezvrjeđivan. Naziv 'Salinger za generaciju Snapchata' ima blagodati aliteracije, ali nitko od njezinih likova ne gubi puno vremena na društvenim mrežama. New Yorker je njezin dijalog jednom nazvao 'neobaveznim intelektualnim huliganizmom', kao da njezini likovi samo bezobzirno prenose znanje iz njezina stvarnog života, samo zato što to, eto, mogu.

Za nju intimno i ideološko idu ruku pod ruku

Za nju intimno i ideološko idu ruku pod ruku jer, kako kaže, 'ne možete u potpunosti razumjeti odnos Felixa i Alice, ili Eileen i Simona, bez razumijevanja njihovih relativnih položaja unutar društvenog poretka oko njih.

Dakle ona ima mišljenje i o dablinskoj stambenoj krizi - čak i ako ne, kao spisateljica se jednostavno mora pozabaviti realnošću stambenog tržišta jer likovi moraju negdje živjeti, moraju otići kući, staviti ključ u vrata i živjeti.

Rooney misli da je neodgovorno reći da piše jednostavno zato što nije dobra u bilo čemu drugom, kako je to rekla 2018. godine irskom Independentu. 'Ne morate biti jako dobri u pokušajima da promijenite svijet. Možeš biti samo osrednji u tome i svejedno pokušati, ali ja nisam', rekla je Rooney.

Umjesto toga, napisala je roman kojim ne pokušava opravdati samo sebe, već i pisanje romana. A što je potiče? 'Želim živjeti u kulturi u kojoj ljudi stvaraju umjetnost iako se sve ostalo raspada. To mom životu daje smisao', kaže Rooney.

U romanu 'Divni svijete, gdje si' Eileen jedne večeri preko telefona opisuje Simonu uzbudljiv prizor u kojem mu izmišljena supruga skida svu odjeću i on s njom ima spolni odnos. 'Živim za detalje', kaže mu Eileen, a Simon joj nekoliko trenutaka prije orgazma odgovara: 'Slikaš neodoljivu sliku.'

Oba lika, na oba kraja telefonske linije, ostaju rumena i teško dišu, a možda nešto osjeti čak i čitatelj. Jer na kraju svega, kad ne ostane ništa osim jednoga i drugoga, i dalje ćemo unatoč svemu biti pokretani pričom.