Ponedjeljak, 24. lipnja: Utrka s vremenom i nogometom

Prvog dana festivala najveća je gužva u smislu imena koja bi bilo nepristojno preskočiti. Predvečernje zagrijavanje kreće uz Sleaford Modse, spaljeni britanski punk rap duo koji se vraća na Jarun nakon dvije godine, doduše u nezahvalnijem popodnevnom terminu, ali zato na velikoj pozornici. Njihov nastup dijelom će se preklopiti s zagrebačkim klincima D., čiju smo poletnu hardcore energiju zapazili na ovogodišnjoj kompilaciji postsrednjoškolskih bendova Superval, pa ćemo otrčati do Hidden Stagea da vidimo je li hype opravdan.

Prije pada mraka čeka nas borba bendova čija se imena pišu malim slovima: londonski post grunge shoegazeri bar italia borit će se za naklonost upućene publike s pulskim nemanjom, a i jedni i drugi će na petnaest minuta, odnosno pola sata, uklizati u termin švedskih punk luđaka Viagra Boys, koje ćemo prvi put vidjeti u Zagrebu.

Njihov će se pak nastup, baš kao i svirka srpskog kazetnog bukača Lenhart Tapes na Hidden Stageu, tući s utakmicom Hrvatska – Italija na Europskom prvenstvu. Još uvijek nije poznato hoće li se utakmica moći pratiti negdje na Jarunu, kao što je bio slučaj 2014., kad smo odlučujuću utakmicu Hrvatske protiv Meksika za prolaz dalje u skupini na SP-u u Brazilu gledali paralelno sa svirkom Flogging Molly.

Ipak, danas svi imaju pametne telefone i dovoljno brz internet, a čini nam se da onaj tko je naumio gledati Viagra Boyse, a pogotovo The Gaslight Anthem, neće pretjerano mariti za skakutanje između ekrana. Deset godina nakon razvaljivanja Tvornice kulture, punk rokeri iz New Jerseyja još će jednom doći u Zagreb sa srcem na rukavu i naramkom springstinovskih priča o gubitnicima iz američkih predgrađa, među koje, koliko vidimo, sve češće ubacuju i pomalo bizarnu obradu 'Ocean Eyes' Billie Eilish.

>>> Zagreb objavio kartu privremene regulacije prometa zbog INmusica

Kad utakmica završi, nacionalno slavlje ili tugovanje još jednom nas čeka uz The National. Iako smo ih pogledali sve, galopirajuća senilnost značajno nam otežava pobrojati sve nastupe jednog od najvećih rock bendova današnjice u Zagrebu – ako dobro brojimo, ovaj će biti šesti – a o specifičnoj kemiji između benda i naše publike već je sve rečeno. Hrvatima najomiljeniji rock bend iz države Ohio dolazi na krilima dvaju aktualnih albuma, 'First Two Pages of Frankenstein' i 'Laugh Track', ali nas, kako vidimo po set-listama, čeka dvosatni presjek karijere. Tko i to preživi, u 1 ujutro će se nacrtati na Hidden Stageu pogledati jorkširske post pankere Deadletter, naoko jedno od zanimljivijih imena festivala kojim organizator već po običaju testira naše motoričke i perceptivne sposobnosti.

Utorak, 25. lipnja: Keanu Reeves, irska crkva i irski punk

U smislu glazbenih inovacija i iznenađenja, ovo je neosporno najtanji dan na festivalu, no ako su vaš đir holivudske zvijezde i pop-rock megazvijezde, ovo je dan za vas. Ako netko još nije stigao zagristi kolač najvećeg domaćeg glazbenog hypea po imenu IDEM, moći će to učiniti u popodnevnim satima na glavnoj pozornici, na kojoj bi se njegovi poletni hitići mogli i raspršiti. Antun Aleksa će potom prepustiti razglas ni manje ni više nego Keanuu Reevesu, glumačkoj legendi koja tu i tamo obiđe krug planetom svojim ne baš impresivnim rock bendom Dogstar, pa ga tim povodom eto i u Zagrebu.

Ako tog drugog dana želite otkriti nešto drugačije, adresa bi mogao biti World Stage, gdje će predvečer zasvirati južnoafričko-berlinska kantautorica Lucy Kruger, čiji art pop noise na prvo slušanje obećava. U sličnoj kategoriji nude se još bolonjski punk-jazzeri Leatherette, a ovogodišnji metal slot popunjen je domaćim povratnicima Muscle Tribe of Danger and Excellence. Na glavnu pozornicu vraća se Paolo Nutini, zanimljiv škotski vokalist s grlom poderanim od nikotina i swagom Željka Bebeka u mlađim danima, a premijerno u Hrvatskoj zasvirat će i pouzdana festivalska atrakcija Beth Ditto s bendom Gossip.

Glavna zvijezda večeri i najveći misterij festivala megapopularni je irski blues roker Hozier, koji bi nas, kako kaže njegov najveći hit, trebao odvesti u crkvu te nas tamo istovremeno ispovjediti i razriješiti grijeha. Ako nas pitate, međutim, pravi irski predstavnici i najveće potencijalno iznenađenje ovogodišnjeg festivala su post punk četvorka Sprints – pogledajte samo nastup na KEXP-u i pokušajte to zamisliti pod šatorom Hidden Stagea, a pokušajte onda zamisliti sebe kako u pola 3 ujutro klipšete savskim nasipom doma, pa onda ujutro na posao. Nadamo se da će se isplatiti.

Srijeda, 26. lipnja: Je li Billy Corgan pukovnik ili pokojnik?

Ako još uvijek imate čiste odjeće, presvucite se kad dođete s posla (blago vama ako ste na godišnjem) i požurite na Sleepyheadse, bend koji smo već previše puta hvalili, a ovoga puta će svoj bećarski rock predstaviti u popodnevnom terminu na glavnoj pozornici. Oni će ustupiti mjesto još jednim recidivistima, Bombay Bicycle Club, prehajpanim britanskim indie pop rokerima koji baš vole svirati po festivalima.

Vrhunac dana u smislu svježih i relativno neotkrivenih imena trebali bi biti britanski post pankeri Squid, koji će zaposjesti udarni termin World Stagea. No da biste ih dočekali, trebate se pokloniti norveškim legendama elektroničke glazbe Röyksopp, dobrodošlom flashbacku na nevina vremena kad smo ih gledali u riječkoj Harteri.

Sve je to međutim uvod za najveće i najskuplje zvijezde festivala, Smashing Pumpkins, čiji konačni dolazak u Hrvatsku dočekujemo s izrazito podijeljenim osjećajima. Teško je osporiti činjenicu da je u pitanju jedan od najvažnijih rock bendova u proteklih nekoliko desetljeća, ali teško je ignorirati vrstu osebujnog izolacionizma u koju je Billy Corgan mentalno otputovao, tvrdoglavo glumeći posljednjeg rock umjetnika i paralelno srozavajući kvalitetu besprijekorne diskografije iz devedesetih. Odgovor na pitanje je li pukovnik ili pokojnik doznat ćemo nešto poslije ponoći, a ako budemo imali snage, otrčat ćemo još do Hidden Stagea uroniti u psihodelično ludilo Meksikanaca Descartes a Kant. Tko preživi, pričat će.