Vodoinstalater je komorni balet prema motivima Borisa Viana, crnohumornog francuskog pisca, pjesnika, skladatelja, pjevača, šansonijera, jazz kritičara, inžinjera, prevoditelja, pronalazača; uopće – malo je područja u umjetnosti ili znanosti koja Viana nisu zanimala i kojima se nije bavio. Komorni balet dvojca Manojlović/Tudor pogledajte u srijedu, 18. siječnja, odnosno u četvrtak, 19. siječnja u polukružnoj dvorani &TD-a, s početkom u 20 sati. A mi vam poklanjamo 2x2 ulaznice za obje predstave.
Kao i svaki balet i 'Vodoinstalater' je kolodovor na kojem se sijeku putevi glazbenog materijala, u izvedbi pet instrumenata, pet glazbenika i jednog laptopa, s libretom kojeg pokretom tumače dvije izvođačice, dva izvođača i jedan most. Vodoinstalaterovi likovi kreću se sivim područjem od igre do plesa, kojeg se najbolje može opisati terminom pokret.
'Vodoinstalater' je potresna priča o mjestima i vremenima koje rat nikada nije zahvatio, pa su ona morala zahvatiti njega. To je priča o susjedskim odnosima i povijesti maltretiranja; o vojnicima na konjaku, kurvama u bunilu, o studentima u vodi do koljena i djevojčicama u minskom polju.
Ovaj balet je priča o običnim ljudima koje vianovska percepcija pretvara u čudovišta ili barem čudake. Major, Garamuche i Noemi vjerojatno su mediokriteti koji tek u percepciji vianovskog lika - studenta - apsolventa nadgrobnog klesarstva postaju izopačene karikature.
'Vodoinstalater' je crni balet. Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra.
