Festival u Bayreuthu postoji od 1876. godine (a na njegovom otvaranju su bili Edward Grieg, Anton Bruckner, Čajkovski, Liszt, ali i tri kralja!), ističe se u prvoj rečenici doksa, 'a skoro jednako dugo postoji i mit o Bayreuthu, čime se ovaj operni festival rado reklamira'. Naime, festivalom vlada 'klan Wagnerovih', koji se nikad nije uvjerljivo distancirao od obiteljske povezanosti s Hitlerom, a niti od poznatog antisemitizma slavnog skladatelja Richarda Wagnera, čije se opere svake godine izvode u Bayreuthu. Festival je preživio pet različitih političkih sistema, od monarhije do parlamentarne demokracije, no ponašanje obitelji Wagner tijekom nacističke vladavine ostaje velika i ne do kraja razjašnjena mrlja.

Naime, festival u Bayreuthu je od 1930. do kraja Drugog svjetskog rata vodila Winifred Wagner, supruga Wagnerova sina Siegfrieda, koja je bila i bliska i osobna prijateljica Adolfa Hitlera, vjerojatno svjetski najpoznatijeg obožavatelja Wagnerovih spektakularnih germanskih opera. Ona se nacizma nikad nije odrekla, pa se u dokumentarnom filmu može vidjeti i kako ostarjela Winifred 1975. daje intervju novinaru Hans-Juergenu Syberbergu, u kojem s oduševljenjem priča o Hitleru. 'Mi pravi nacionalsocijalisti smo o njemu pričali i nakon rata, koristeći šifru USA – Unser seeliger Adolf', priznaje sa samozadovoljnim osmijehom Winifred Wagner, s time da to znači 'naš sveti Adolf'.

Zato i ne čudi što mnogi njemački mediji sustavno prozivaju obitelj Wagner, pa sada i najnoviju generaciju koja festival vodi, čemu se pokušalo doskočiti pozivanjem trojice povjesničara da pretraže obiteljske arhive i posve razotkriju obiteljske veze s nacizmom. No čini se da su povjesničari našli svega i svačega, pa je obitelj Wagner odlučila ne objaviti rezultate njihova istraživanja. S druge strane, i među potomcima Richarda Wagnera postoji podjela oko nacističke prošlosti, pa se u dokumentarnom filmu mogu vidjeti i izjave Wagnerovih praunuka koji tvrde da festival treba promijeniti, a obiteljsku prošlost nemilosrdno raščistiti.

'Die Wagners und Bayreuth' tematizira i festival kao društveni događaj, koji rado pohode političari, pa je tu svake godine i njemačka kancelarka Angela Merkel, ali i kao mjesto u kojem se staromodno postavljanje opera suprotstavlja suvremenim režijskim konceptima. Tako su u Bayreuthu Wagnerove opere režirali i Christoph Schlingensief i Frank Castorf, no desetljeća festivala je umjetnički obilježio Wolfgang Wagner, također potomak skladatelja, koji je opere postavljao kao precizno koreografirane narodne veselice. Jedan od tužnijih trenutaka doksa je kada se vidi da između onoga što je Wolfgang Wagner režirao šezdesetih godina prošlog stoljeća i prije nekoliko godina skoro nikakve razlike nema.

Cijeli dokumentarni film na njemačkom jeziku možete pogledati na ovom linku