Nakon što je zapažen na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, novi film talijanskog redatelja Nannija Morettija Imamo papu' osvojio je i sarajevsku publiku. Satira o Vatikanu iznimno je duhovita i topla priča o ljudskom licu Svetoga Oca. Kako to izgleda kad woodyallenovske neuroze, nesigurnosti i kriza identiteta 'napadnu' novoga papu, koji započinje liječenje kod psihijatra, uz puno šarma i humora predočio je Moretti, koji uz Michela Piccolija igra jednu od glavnih uloga.

U kome smjeru Moretti ide postaje jasno već na početku filma, u trenutku kada zaglušujuću 'buku' stvaraju molitve kardinala koji preklinju Svevišnjega da ne budu izabrani za novoga papu. Odgovornost, vlast i moć težak su teret za svaku ozbiljnu i odraslu osobu, poručuje Moretti filmom. Njegova razmišljanja kao da su upućenija jednome drugome vladaru u Italiji, a manje onome u Vatikanu.

Morettijev nekonvencionalni pogled na Vatikan, 'Imamo papu', poigrava se i s motivima pripovijesti o Sidarti, a njegovo iščitavanje Biblije kao knjige u kojoj su opisani svi klinički simptomi depresije doima se kao da ga je uistinu napisao sam Woody Allen

Na konferenciji za novinare pred sarajevskom publikom Moretti je kazao da njegov film nije metafora situacije u Italiji. 'Nije mi bila namjera napraviti film koji kritizira Vatikan ili političku situaciju u Italiji. Ja sam ateist i ne vjerujem u instituciju Crkve, ali to nije razlog da budem blasfemičan ili da osuđujem njezin rad. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam kardinale prikazao sa simpatijama i u pozitivnom svjetlu', kazao je Moretti, dodavši da je riječ o toploj ljudskoj priči o neugodi i bolu pod bremenom života, o čovjeku koji pred kraj svodi račune sa sobom i svijetom.