Društvo je to postiglo uzbudljivim i relevantnim kazališnim predstavama, pri čemu su im svakako pomogli i veliki entuzijazam i energija s kojom su se bacili u projekt. Kunstovci su zapravo uspjeli realizirati staru, ali dosad nerealiziranu ideju Grada Zagreba o pronalaženju i etabliranju kazališnog prostora za nezavisne projekte.

Premda se nisu žanrovski profilirali, Ivan Planinić ističe kako se oni bave pop kazalištem i usmjereni su publici koja je u posljednjih deset, dvadeset i trideset godina odgajana na vizualnoj pop kulturi, dakle na spotovima, stripovima i TV serijama i filmovima. 'Taj tip publike ne pronalazi u kazalištima adekvatne proizvode koji bi komunicirali s njima, a s druge strane kazališta ne percipiraju takve gledatelje kao svoju ciljanu publiku, odnosno kao dio svog kulturnog interesa. Zbog toga se bavimo pop kazalištem, ali ne nauštrb umjetničke kvalitete. Pop publike bit će sve više pa nam je cilj privući one gledatelje koji idu u kino i gledaju serije kako bismo proširili prostor kazališta', kaže 36-godišnji redatelj Ivan Planinić.

KunstTeatar je otvorio svoja vrata u prosincu prošle godine predstavom 'Dobar, loš, mrtav' u režiji Ivana Planinića, a zatim su realizirali i druge, među njima i kabaret 'Doviđenja na nebu', obradu Matvejevićevih 'Razgovora s Krležom' u režiji Ivana Planinića, u kojem dva velika ljevičarska uma – Krležu i Matvejevića – igraju Hrvojka Begović i Luka Bulović. Ravnatelj zagrebačke Drame Ivica Buljan napisao je na svom profilu na Facebooku pohvalu i toj predstavi i KunstTeatru. U tom malom kazalištu sa svega 50-ak mjesta mogu se pogledati i gostujuće monodrame, kao što su primjerice 'Baš ti, baš tu' u izvedbi Vanje Matujec Juričić i 'Mistero Buffo' Dražena Pramoda Šivaka, no čini se da su ambicije i energija osnivača KunstTeatra veće pa u budućnosti sigurno možemo očekivati i ambicioznije projekte.

Do sada su imali stotinjak izvedbi, uključivši gostovanja u Dubrovniku, Zadru i Koprivnici, koja su također bila gotovo rasprodana, kao što su rasprodane i predstave u matičnom prostoru. Da je KunstTeatar prepoznat i na službenoj razini, pokazuje Nagrada hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, ove godine dodijeljena ansamblu i autorskom timu predstave 'Flex' u režiji Ivana Penovića, a u koprodukciji KunstTeatra i Umjetničke organizacije Punctum, što pokazuje, smatra Domagoj Janković, da postoji pozitivna recepcija KunstTeatra i unutar kazališne struke.

Za sve generacije

Zašto su svoje kazalište nazvali KunstTeatar? 'U nazivu je svjesno prisutan autoironijski odnos, to da se bavimo umjetnošću, ali zapravo nam je cilj bio pokretanje umjetnički relevantnog, ali nehermetičnog i nesamodostatnog kazališta, koje ne bi bilo zatvoreno u neke uske institucionalne ili kvaziinstitucionalne potrebe i požude. U svim predstavama uspjeli smo održati razinu umjetničke relevantnosti, dakle nismo ih estradizirali, a s druge strane postigli smo to da se publika različitih kazališnih apetita i dobi ugodno osjeća na tim izvedbama', kaže Planinić.

On je prije režije diplomirao pravo i dvije godine radio u toj struci, a zatim je upisao Akademiju kako bi ispunio svoje snove. Bio je i TV voditelj zabavne sportske emisije 'Rekreativac', još je za vrijeme studija režirao 'Gospođicu Juliju', a uslijedile su 'Elza hoda kroz zidove', 'Ponoć u ZKM-u' i ispitna predstava 'Doviđenja, djeco' iz kolegija Inovativna režija kod Branka Brezovca, koja je zapravo odigrala ulogu okidača za osnivanje KunstTeatra. Upravo u KunstTeatru završava novu predstavu 'Tri mušketira' u suradnji s plesnom udrugom Tras, kojom žele 'tipični muški i mladenački tekst prebaciti u uniseks, odnosno uniage perspektivu, dakle predstavu koju mogu gledati sve generacije, neopterećene time je li to muški ili ženski tekst'.

'Predstavu 'Doviđenja, djeco', postavio sam prije četiri godine u prostoru današnjeg KunstTeatra, koji tada nije bio uređen i prilagođen za kazališne potrebe. Tada smo uvidjeli da taj prostor može funkcionirati kao mala kazališna scena. Nakon što smo diplomirali Domagoj Janković, koji je glumio u toj predstavi, producentica Romana Brajša i ja odlučili smo investirati u preuređenje tog prostora i pokrenuti u njemu KunstTeatar,' kaže Planinić, dodajući da su do današnjih rezultata došli zahvaljujući uličnoj, gerilskoj borbi i velikom entuzijazmu.

'Trebalo je temeljito adaptirati prostor, primjerice rušili smo neke zidove i ugradili nova vrata, a morali smo zadovoljiti i tehničke uvjete potrebne za funkcioniranje kazališta', kaže Domagoj Janković, 33-godišnji kazališni i filmski glumac koji je glumio u projektima Teatra Itd, Žar ptice i Eurokazovim produkcijama, zatim u serijama 'Prava žena' i 'Crno-bijeli svijet', a nedavno je utjelovio barunicu Castelli u Brezovčevim fantazmagoričnim 'Glembajevima', koji trenutačno igraju u KIC-u.

Planinić objašnjava da KunstTeatar funkcionira kao umjetničko-programsko produkcijsko kazalište, a s druge strane kao platforma za plasiranje različitih monodrama. Janković dodaje da se tako u KunstTeatru izvode neke predstave koje nemaju adekvatan prostor u Zagrebu, a traže komorniju atmosferu. Producentica Romana Brajša, koja već godinama radi kao freelancerica na različitim kulturnim projektima, ističe da je KunstTeatar zapravo udruga koja upravlja prostorom u kojem se izvode produkcije i organiziraju koprodukcije s drugim umjetničkim organizacijama.

Slobodniji, fleksibilniji, hrabriji

'Prvom premijerom 'Dobar, loš, mrtav', koja je realizirana u koprodukciji s kazališnom družinom Kufer, izašli smo 21. prosinca i predstava je još na repertoaru. Važno je reći da ulazimo u koprodukcije s drugim umjetničkim organizacijama koje se poklapaju s našim primarnim repertoarom, tako da smo do sada radili predstave u koprodukciji s udrugama Kufer, Punctum, BoliMe, T25 i Teatrum. Pokazalo se da je ovaj prostor zbog komornosti i kapaciteta idealan za monodrame raznorodnih i raznožanrovskih usmjerenja pa su tako kod nas sa svojim monodramama gostovali Dražen Šivak i Vanja Matujec', kaže Romana Brajša.

Na pitanje je li ih na osnivanje KunstTeatra ponukao neprihvatljiv repertoar u institucionalnim kazalištima ili čak frustracija zbog manjka adekvatnih uloga, Planinić kaže da su institucionalna kazališta zbog veličine i tromosti te poslovanja manje zainteresirana za kazališne eksperimente te otvaranje drukčijih kazališnih pogleda i prostora. 'Nemam namjeru kritizirati institucionalna kazališta, ali jako mi je važno to da postoji neki zanimljiv kazališni pogon u kojem mogu biti slobodniji, fleksibilniji i hrabriji nego što bih to mogao biti u institucionalnim uvjetima. Mislim da je i za ukupnu kazališnu sliku dobro da postoje prostori koji ne moraju tako tvrdo i fiksno osmišljavati svoju kazališnu poetiku, nego mogu malo eksperimentirati, pa čak i lutati, kako bi se tražio novi kazališni izričaj', kaže Planinić.

Koja je razlika u igranju u komornom KunstTeatru i institucionalnom kazalištu, a koje ima bolje produkcijske uvjete? Domagoj Janković kaže da iz glumačke perspektive zapravo i nema razlike jer on uvijek, bez obzira o kojem je teatru riječ, želi dati maksimum na sceni. No nešto ipak jest različito, ističe. 'U KunstTeatru svi smo generacijski bliski, poznajemo se s Akademije i znamo kvalitete tih ljudi koje smo pratili i na fakultetu i izvan toga, a koji još nisu dobili pravu priliku za rad. Zbog toga u KunstTeatru osjećam možda veći užitak. Mi biramo suradnike, a u repertoarnom kazalištu, osobito ako ste zaposleni u instituciji, radite ono što vam naloži kazalište. Mi radimo iz ljubavi prema teatru, što je čar nezavisne scene. Nemamo ništa protiv institucionalnog kazališta, ali KunstTeatar daje novu vrijednost. Na kraju krajeva, radimo to i zato što zagrebačka i hrvatska scena zaslužuju ovakav nezavisni prostor', kaže Janković.

Nova nekazališna publika

Kako nezavisni teatar može opstati u uvjetima u kojima se novčana sredstva iz godine u godinu smanjuju kulturnim institucijama, osobito nezavisnim projektima, i kad se cijela Europa bori za publiku? Producentica Romana Brajša ističe da je KunstTeatar neprofitni projekt za koji njih troje osnivača rade s velikim entuzijazmom, no ipak ne funkcioniraju volonterski, nego nastoje platiti honorare i glumcima i gostujućim predstavama. 'Financiramo se javnim novčanim sredstvima dobivenim na natječajima Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, a i preko koprodukcijskog modela suradnje s drugim umjetničkim organizacijama, što nam omogućuje održivost poslovanja. Dvorana je vrlo mala - maksimalni kapacitet joj je 50 mjesta, što ovisi o složenosti predstave i rasporedu gledališta, a prihod od cijena ulaznica dostatan je za namirivanje honorara. No moramo biti rasprodani kako bismo opstali i dali honorare glumcima i tehničkom osoblju predstava. Imali smo sreću da nas je publika prepoznala, stekli smo već i vjerne gledatelje koji dolaze na sve naše predstave, a za neke predstave čak se traži karta više, na što smo jako ponosni', kaže Romana Brajša, dodajući da uspijevaju preživjeti.

KunstTeatar je specifičan i po tome što se u dvoranu ulazi iz kafića pa tako na njihove predstave, kako primjećuje Romana Brajša, dolaze ljudi iz kvarta, koji inače ne zalaze u kazalište. 'Zapravo, našli smo novu, nekazališnu publiku, koja s predstava izlazi zadovoljna i ozarena lica, komentirajući da bi i ranije došli u KunstTeatar da su znali da su njihove predstave tako uzbudljive. Nadam se da će ih to ponukati da odu i u neka druga kazališta', kaže Janković. Dodaje da o njima najviše govori podatak da su im predstave većinom rasprodane dan ili dva prije izvedbi i da je nemoguće nabaviti ulaznice na sam dan izvedbe.

Kunstovci su specifični i po tome što svi rade sve. 'Premještamo stolce, okrećemo reflektore i čistimo prostor, radimo to iz čistog entuzijazma, a tako rade i svi naši suradnici', dodaje Janković. Za sada njihov angažman u KunstTeatru nije financijski isplativ, ali su zadovoljni zato što rade ono što vole i u što vjeruju. Ipak, željeli bi da ovaj poslovno-kreativni model, uspostavljen u KunstTeatru, postane i srednjoročno i dugoročno isplativ te da će poslužiti, kako se nada Planinić, kao primjer i drugima na nezavisnoj sceni.