Nakon što je Kazalište Trešnja prošle sezone donijelo na repertoar osuvremenjenu verziju 'Trnoružice', ove godine kocka je pala na 'Ivicu i Maricu', jednu od najpopularnijih bajki Braće Grimm, koju je na inovativan način, uz pomoć dramaturginje Nikoline Rafaj, pomalo šaljivo, a istodobno i vrlo ozbiljno, postavila redateljica Lea Anastazija Fleger. Može se reći da je tom predstavom taj teatar, koji ove godine obilježava 20-tu godišnjicu obnove zgrade, dobio zanimljiv komad, koji ima sve elemente hita.

Redateljica tu okrutnu priču o bratu i sestri, koje zla maćeha ostavlja u mračnoj šumi jer je obitelj toliko siromašna da ih ne može prehraniti, transponira u današnje vrijeme i na sceni oživljuje svijet suvremene obitelji 21. stoljeća. Predstava se donekle drži originala, ali donosi i neke promjene: primjerice, atmosfera otužnih obiteljskih okolnosti i srceparajućeg siromaštva zamijenjena je zabavnim i proaktivnim odnosom brata i sestre, te plesnim i pjevanim elementima, dok Maćeha nije oličenje zla nego je zamišljena kao tobože turbo egoistična zaposlena žena, koju 'bučna, naporna i dosadna djeca' ometaju u životnim užicima.

Lik Vještice je vrlo intrigantan: ona nije realizirana kao odvratna ružna starica s bradavicom na kvrgavom nosu, koja u kotlu kuha krepane miševe i žabe, nego kao moćna i bezosjećajna čarobnica, odjevena u blještavo futurističko odijelce, koja zarobljuje djecu kako bi od njih ukrala njihove talente, od matematičkih do glazbenih, te time pojačala svoje nadnaravne sposobnosti. Također, uspostavljen je šaljivi odnos prema Vještičjem čarobiranju tako da su slike u kojima ona zamrzava djecu nalik na one iz stripova ili video igrica. U priču je uveden i lik Paža, koji je također zarobljenik, a pojavljuju se i likovi druge djece, koji su također završili iza rešetaka, kao Ivica i Marica. Kao i u originalu priča završava sa sretnim završetkom i može se reći da slavi dobro i pozitivno, zajedništvo, domišljatost, snalažljivost i nemirenje sa sudbinom, odnosno, ideju da se i u naoko bezizglednim situacijama ne treba predavati nego tražiti i pronaći izlaz.

Ukratko, predstava je napeta, razigrana, rasplesana, živopisna, šarena i vrlo dinamična, scene se slijevaju jedna u drugu, sve je u pokretu i pršti od pozitivnih vibracija, bez obzira na nimalo laku temu. Gleda se bez daha, a tom dojmu su u velikoj mjeri pridonijeli odlično zamišljeni scenski elementi scenografkinje Ane Sarić, koja je maštovito osmislila stambene prostore, posebno vještičju kućicu od slatkiša, te eksterijer šume. Kostimografkinja Tea Bašić Erceg jasno je potcrtala karaktere likova, primjerice, crvenim kostimićem tipa Coco Chanel naglasila je karakter praznoglave, prijetvorne i napirlitane maćehe, blještavilom ludilo Vještice, dok scenski pokret Matee Bilosnić, posebno izražen kod Paža, nezaobilazan je dio predstave i uvelike pridonosi njezinoj živahnosti i dinamičnosti.    

Zajedništvo i ljubav, ali i vječno peckanje i nadmudrivanje brata i sestre Ivice i Marice dočarali su Silvio Mumelaš i Dubravka Lelas, Maćehu je utjelovila Ivana Bakarić kao karikaturu koja ne voli svoje pastorke i stoga ih maksimalno iskorištava, dok Tata Hrvoja Barišića, kao većina očeva, na početku ne vidi realnu sliku, a potom ipak sagledava situaciju. Dobra intervencija redateljice odnosi se i na odličan izbor glumca Radovana Ruždjaka, najpoznatijeg iz kultne predstave 'Kauboji', za interpretaciju Vještice, koju igra s lakoćom, vrlo zabavno i pomalo ironično, te Matije Čigira kao rasplesanog Paža. U ostalim ulogama u Koru djece pojavljuju se Ana Vučak Veljača, Kruno Bakota, Paško Vukasović i Luka Bulović.