Matvejevićevo najpoznatije djelo 'Mediteranski brevijar', prevedeno na gotovo 25 svjetskih jezika, a samo u Italiji tiskano u više od 300 tisuća primjeraka.

Državni tajnik Ivica Poljičak izrazio je sućut obitelji, prijateljima i poštovateljima i kazao da je Hrvatska njegovom smrću izgubila velikana književnosti, pisca kozmopolitskog pristupa kulturi i osobu intelektualnog gospodstva, koja je svojom hrabrošću uvijek bila spremna založiti se za ljudska prava. Zahvaljujući njegovom radu i kulturnom djelovanju, zauvijek će mu biti osigurano trajno mjesto u suvremenoj hrvatskoj kulturi, kazao je Poljičak.

Predsjednica Hrvatskog P.E.N. centra Nadežda Čačinović naglasila je Matvejevićevo zauzimanje za dijalog pri čemu se držao načela da nas ne smije smesti vlastita nemoć, a predsjednik HDP-a Nikola Petković Matvejevićev angažman kojim je, slušajući svoju savjest, stvorio tih ali moćan prostor komunikacije s drugim i u ime drugoga, ne brinući za vlastitu sigurnost.

Zoran Pusić se oprostio od Matvejevića u ime Antifašističke lige Hrvatske, te naglasio njegovu borbu za 'socijalizam s ljudskim likom', osnove za suradnju naroda i država, te zauzimanje za vrijednosti u čijim je temeljima antifašizam.

Pusić je oštro kritizirao način na koji se na najprevođenijeg hrvatskog pisca gleda u hrvatskim udžbenicima, te objasnio da se manjim dijelom navode suhe činjenice, a većim dijelom daje prostor njegovim neknjiževnim kritičarima poput Zdravka Tomca i Zvonimira Šeparovića, u kojima ga optužuju za izdaju, a posebno je istaknuo 'žalosnu činjenicu' da je 2005. po tužbi Mile Pešorde osuđen za klevetu.

Gradonačelnik Sarajeva u vrijeme kad je taj grad dodijelio Matvejeviću titulu počasnog građanina, 2014., Ivo Komšić, kazao je da je Matvejević bio iskreni i veliki prijatelj Sarajeva, te da je bio neutješan zbog sudbine njegova rodnog Mostara.

Na komemoraciji u HDP-a, uz ine, govorio je urednik prvog izdanja 'Mediteranskog brevijara' Nenad Popović te kazao da je Matvejević u životnom zenitu morao ostaviti svoju privatnu adresu i podnijeti poniženje odlaska u emigraciju. Njegovo vlastito europejstvo ironično mu se nacerilo u lice, sam je postao jedan od onih istočnih europejaca, od onih solženjicina koji na tuđa vrata kucaju s koferom u ruci.

Nakon povratka iz egzila bio je izložen prijetnjama zbog kojih se 'jedva usuđivao otvoriti poštanski sandučić ili dignuti telefonsku slušalicu', kazao je Popović.

Govornici su istaknuli da je Matvejević po političkom uvjerenju pripadao ljevici, no uvijek se opirao totalitarnim sustavima u obrani čovjeka i slobode mišljenja. Deklarirao se kao jugoslavenski, hrvatski i bosanskohercegovački pisac.

O životu i djelu Predraga Matvejevića govorili su još Velimir Visković, Zdravko Zima, Vjeran Zuppa, Tonko Maroević i drugi.