Gost zagrebačkog festivala, sirijski redatelj Talal Derki, natječe se za nagrade sa svojim novim, na festivalu u Sundanceu nagrađenim filmom "O očevima i sinovima" koji je snimao tijekom više od dvije godine u jednoj džihadističkoj obitelji, pod krinkom da dokumentira uspon kalifata.

Nakon što je pridobio povjerenje obitelji Derki je kameru usmjerio na sinove koje otac odgaja da postanu teroristi. Iako su još uvijek samo djeca svjesni su svoje dužnosti, a redatelj je uhvatio trenutak kad se moraju odreći djetinjstva.

U konkurenciji se prikazuje i "Okus cementa" Ziada Kalthouma koji je u Bejrutu snimio film o sirijskim izbjeglicama, građevinskim radnicima koji ondje grade neboder dok njihove kuće nestaju u bombardiranju. Ionako tešku sudbinu dodatno otežava što ih se gleda kao prijetnju, za njih je uveden policijski sat i navečer ih se zaključava na gradilištu.

Druga dva filma iz međunarodne konkurencije bave se napuštenim, apokaliptičnim mjestima - "Grad sunca" gruzijskog redatelja Ratija Onelija portretira ljude koji žive u nekad bogatom području rudnika mangana, a "Daleki lavež pasa" danskog autora Simona Lerenga Wilmonta prikazuje dječaka koji živi s bakom u istočnoj Ukrajini, području koje su mnogi zbog rata odavno napustili.

"U slučaju rata" u regionalnoj konkurenciji

Jedan od filmova iz regionalne konkurencije na današnjem programu je "U slučaju rata" Jana Geberta, hrvatska manjinska koprodukcija nedavno prikazana na Berlinalu, o paravojnoj skupini Slovenski branci, koja u Slovačkoj uz prešutno odobravanje vlasti u svoje redove regrutira stotine tinejdžera spremne na vojničku strogoću, poslušnost i strah.

Tu je i satirična dokumentarna parabola "Slatko od Ništa" Borisa Mitića u kojoj "Ništa, umorno od nerazumijevanja, bježi od kuće i dolazi nam se obratiti po prvi i posljednji put".

Kadrove za taj film snimali su deseci direktora fotografije u sedamdeset zemalja, glazbu su skladali Pascal Comelade i Tiger Lilllies, a glas Ničega, koje nam se sve vrijeme obraća u stihu, snimio je Iggy Pop.

Biografski dox o Beuysu, a Glazbeni o Whitney

Program Biografski dox donosi njemački dokumentarac "Beuys" Andresa Veiela, filmski portret vizionara i njemačkog avangardnog umjetnika Josepha Beuysa, aktivista, revolucionara i jednog od najkontroverznijih umjetnika svog vremena.

Na temelju neobjavljenih zvučnih zapisa i videosnimki redatelj stvara asocijativan portret tog "čovjeka sa šeširom" i pokazuje kako je koncept proširene umjetnosti izravno utkan u suvremene društvene, političke i moralne debate.

U okviru Glazbenog doxa predstavlja se film "Whitney: Biti svoja" austrijskog redatelja Rudija Dolezala i britanskog dokumentarista Nicka Broomfielda, koji donosi nov pogled na život Whitney Houston i pokazuje što se na vrhuncu njezine karijere događalo nakon što se ugase svjetla pozornice.

Portret zvijezde čiji je život zbog ovisnosti završio tragično autori filma istražuju kroz svaki motiv, bilo da se radi o rasizmu, religiji, drogi, seksualnosti, sumnji u sebe, tračevima, suparništvu, nedovoljnoj pripremi, zahtjevima roditelja i industrije, turbulentnom braku koji je punio naslovnice.